Hijerarhija je sve. Emocije su dobre, ali je kontrola mnogo bolja. Kontrola ljudi, ne emocija. Milost je za slabiće, a naklonost puno košta i mora da se plati. Prvo pravilo: nikad ne potcjenjuj inteligenciju onog iznad sebe. Posebno ne potcjenjuj onog pored sebe. Idiotizam je često korisna alatka. Glad i samo glad je beskrajna.
Ovo su neke misli nakon gledanja vrlo dobre HBO serije Succession (Nasljednici). Šta rade ljudi koji imaju sve, a vječito čeznu za još više? Kako izgleda ljubav u korporativnom miljeu? Kako izgleda život i bilo kakav odnos, pa i odnos unutar porodice u takvom okruženju? Ovo je priča o familiji koja ima zastrašujuću kontrolu: ekstremnu moć, ogroman novac i uticaj, političare u šaci i svjetsku dominaciju na polju industrije zabave i medija.
Tamo na vrhu je ipak, može se to naslutiti, jako dosadno. Novac tu odavno nije tema. Jedina tema i jedino uzbuđenje je – održavanje na površini i grabež za još više moći. Biti najveća Ajkula. Iscrpljujuća trka. Ponižavanja, prevare, spletkarenja, gaženje preko leševa (ponekad i bukvalno) da se dođe do što bolje „pozicije”. Ti beskrupulozni likovi, svedeni na jednostavne strip karikature, vuku konce kroz politiku i donose presudne odluke po globalnu ekonomiju. Posredno drže Vlade, finansijski podržavaju predsjednike država. Svakako onda baš i ne očekujete da su ovi multimilijarderi neki ljudi sa Aristotelovom etikom i mudrošću Platona. Iako su čuli za njih, čak ih i citiraju.
Ono da „ovim svijetom upravljaju budale na kokainu” svakako ima smisla kad se pokažu hodnici tog carstva. Tu su konvertiti i razni pervertirani tipovi, emocionalna nedonoščad kojima je sudbina dala enormne privilegije. Njih ne povezuje ni srodnost ni strast. Povezuje ih instinkt nezajažljive duševne gladi, ego i stalni izazov uništavanja protivnika. Najčešće su to izmišljeni protivnici, jer Carstvo Dosade zahtijeva stalnu dinamiku. Instinkt opstanka u areni ljudske pohlepe i motivacija predatora gura ove tipove i dovodi ih na vrh ili na dno piramide, na krov ili u septičku jamu svijeta kakav znamo.
Zanimljivo je da među ovakvim likovima nema puno svađa. Višak moći očigledno ubija tu vrstu agresije u ljudima. No zato je pojačana podlost i odsustvo empatije: i najbliži srodnik tu je samo – potencijalno opasni protivnik koji ugrožava moć. Sve je instant. Sve brzo može da prođe i sve brzo može da se zaboravi i oprosti, ako tako zahtijevaju prilike.
I onda samo pomislimo na one koji nama donose odluke, na takozvane domaće moćnike i političare. Ove koji izaslanike, pomoćnike pomoćnikovih pomoćnika, gore opisanih Karikatura, primaju kao Kraljeve, ugledne biznismene čije će investicije da nam donesu procvat. Tragikomedija od ovdašnjih Šerifa i Poslovođa na tranzicijsko-pilićarski način. Lanac odlučivanja na ovom nivou (finansiranje, prije svega) danas je potpuno ogoljen, strašno smiješan i smiješno strašan. Kod nas, kod siromašnih i zavisnih država uopšte, to ima dodatnu dimenziju. Kakvi su tek lokalni predatori, koji su za građane već dovoljno nevidljivi i nedodirljivi?
Da li će prosječan Crnogorac koji radi dobiti minimalnu platu od 450 EUR i malo kvalitetniji doručak, pita se, u suštini, sve cirkajući viski u svom oblakoderu, nekakav niži Vuk sa Wall Streeta ili sa sličnih mjesta. Sve ide preko tastera za daljinsko upravljanje. Uvijek je to tako i tu nema neke fame. Istorijski objašnjive pojave, sve je to manje ili više isto još od vremena Tacita, Kaligule, Seneke ili Nerona pa naovamo. Cirkusi na lokalu, skupštinske rasprave, ekonomija, stabilnost, održivost, „pokrića”, fizibiliti, sustejnabiliti, hedž, nou hau fondovi… Hau jes nou!
Predsjednik korporacije u seriji Nasljednici Logan Roy (igra ga odlično Brian Cox) ovako odgovara na to da se ne smije kršiti Zakon: „Zakon je narod. A narod je politika. A ja umijem sa narodom.” To je odgovor Moći. Čitava igranka u ovoj civilizaciji izgleda da se nalazi u ovakvim životnim principima. Igre gladi i arena okrutne zabave koja se nikad ne završava…
Odlično.