Izvor: France 24
Francuska je spremna za revanš drugog kruga predsjedničkih izbora iz 2017. sa centristom Emanuelom Makronom i kandidatkinjom krajnje desnice Marin le Pen koji su se ponovo plasirali u finale poslije prvog kruga glasanja održanog u nedjelju. Ali trka 2022. do sada je bila sve samo ne repriza izbora koje je Makron osvojio prije pet godina. A konačan rezultat kada se svi glasovi prebroje 24. aprila za njega je utoliko neizvjesniji.
Makron je završio na prvom mjestu u prvom krugu, osvojivši 27,6 odsto glasova, prema procjenama Ipsos/Sopra Steria, ispred Le Penove sa 23 odsto. Kandidat krajnje ljevice Žan-Luk Melanšon koji je naglo skočio u finišu kampanje – i apelovao da ljevičari glasaju taktički – na 22,2 odsto, za dlaku je ostao bez mjesta u finalu.
Ostatak spektra završio je daleko iza, kandidate sa jednocifrenim učinkom je predvodio tvrdolinijaški TV novinar koji je postao političar Erik Zemur sa 7,2 procenta. Obije mejnstrim stranke koje su se decenijama smjenjivale u Jelisejskoj palati sve dok Makron nije došao na vlast su doživjele katastrofalan poraz; Kandidatkinja Republikanaca Valeri Pekres osvojila je 4,8 odsto na četvrtom mjestu, dok je kandidatkinja Socijalista An Idalgo sa 1,7 odsto završila na ponižavajućem 10. mjestu.
Odziv birača je bio izuzetno nizak. Oko 26 odsto registrovanih birača je izabralo da ostanu kod kuće u prvom krugu, četiri procentna poena više u odnosu na 2017. i neprijatno blizu rekorda iz 2002. od 28,4 odsto.
Na površini, rezultati izgledaju kao potvrda rezultata anketa koje se protežu godinama unazad, nagovještavajući revanš finala 2017. I tada kao i sada, Makron je bio iznad Le Penove. Zaista, oboje su u nedjelju nadmašili svoje rezultate od prije pet godina, Makron za više od tri procentna boda, a Le Pen za skoro dva. Ali ova trka je bila sve osim rutinskog puta do predvidljivog rezultata. Makronova upečatljiva pobjeda u prvom krugu vara; ostaje neizvjesnost za drugi krug koji će biti za dvije nedjelje.
Makron ima manje razloga za slavlje
Prije pet godina, Makron je slavio svoj rezultat u prvom krugu do duboko u noć sa aktivistima u La Rotondu, luksuznoj taverni na lijevoj obali Pariza. Te svečanosti su izazvale kritike kao pomalo pretjerane i bezobrazne, sa drugim krugom u kojem tek treba da se pobijedi krajnja desnica. Ali tada 2017. godine, skoro svako bi priznao da je sljedeće glasanje unaprijed zaključeno; suočavanje sa krajnjom desnicom na predsjedničkim izborima tada je još uvijek značilo praktično automatsku ubjedljivu pobjedu, kao što je to bilo jednom ranije 2002. Pouzdana francuska izborna tradicija poznata kao Front Republicain (Republikanski front) – sklonost da se različite političke snage udruže zajedno kod glasačke kutije da bi odagnali prijetnju bilo kog ekstremno desničarskog izazivača – definitivno je imala efekta.
I zaista, Makron, centristički politički novajlija, koji nikada ranije nije izabran ni na jednu funkciju, osvojio je 66,1 odsto na prema Le Peninih 33,9 odsto 2017. i tako postao najmlađi predsjednik Francuske.
Ali, pet godina kasnije, sadašnjem predsjedniku bi bilo pametno da smanji efuoriju. Poslije pet godina vladavine Makrona koja je mejnstrim konzervativce ostavila na dnu, a ljevičare učinila ogorčenim, posmatrači kažu da nijesu sigurni da će ovaj put Republikanski front priskočiti u pomoć i odvesti Makrona do drugog mandata. Zaista, u petak, posljednjeg dana kada su ankete mogle da budu objavljene prije glasanja za vikend, Le Pen je konačno zatvorila jaz u odnosu Makrona u slučaju njihovog budućeg finala; firma Elabe utvrdila je da bi Makron imao 51 odsto prema Le Peninih 49. U nedjelju veče, druga anketa kompanije Ifop neposredno nakon zatvaranja biračkih mjesta pokazala je isti odnos od 51-49, dok je Ipsos držao Makrona na 54, sa marginom greške od tri procentna poena. Svaka anketa postavlja krajnju desnicu, po prvi put, na korak od Jelisejske palate.
Kako je došlo do ovoga?
Trka 2022. je bila studija kontrasta u poređenju sa trkom iz 2017. godine kada su se prvi put suprotstavili Makron i Le Pen.
Makron je pobijedio u toj trci svojom razbojničkom energijom. Ministar ekonomije pod tadašnjim predsjednikom socijalista Fransoa Olandom, Makron se odvojio od mejnstrim ljevičarskog lidera da bi osnovao sopstvenu centrističku stranku, obezbijedio finansiranje na osnovu svoje harizme, lovio talente bukvalno i lijevo, i desno i u centru, i pobijedio iz pozicije autsajdera, na talasu „izbacite klošare” frustracija starim mejnstrimom. Njegov put do predsjedničkog mjesta bio je meteorski uspon pun razmetanja i proračunatog rizika.
Ali, kao aktuelni ovogodišnji predsjednik, Makronova kampanja u prvom krugu je bila potpuno bez rizika – spartanska, kratka i neobavezna. Zvanično se pridružio trci u posljednjem trenutku, i to samo na minimalistički način putem pisma Francuzima. Tvrdio je – manje-više iskreno – da je previše zaokupljen pandemijom Covid-19 i vođenjem diplomatije u Ukrajini da bi se zdušno bacio u domaću kampanju. Istorijski gledano, kao odličan debater, Makron je ipak odbio debate sa bilo kojim od svojih 11 protivnika u prvom krugu licem u lice. Nekadašnji razbijač matrica, koji je 2017. vodio kampanju o drugačijem vođenju politike, jednostavno je kopirao prethodnike koji su takođe izbjegavali debate tokom prošlih kampanja za reizbor.
Makron je sredinom marta održao četvorosatnu konferenciju za štampu na kojoj je predstavio svoju platformu za reizbor. Ali sa oskudnom postprodajnom uslugom sadašnjeg predsjednika, rivali sa lijeva i desna su imali slobodu da se usredsrede na prijedloge Makrona koje su mogli da prikažu kao brutalne: podizanje starosne granice za odlazak u penziju na 65 godina i uslovljavanje socijalnih davanja satima rada.
Nedostatak prisustva u kampanji isprva nije učinio Makronu medvjeđu uslugu. Usred rata u Evropi, Makron je došao do novih visina u anketama, dok su se njegovi protivnici mučili da pokrenu svoj momentum. Ali, budući da savremeni ciklusi vijesti jesu kakvi jesu, taj efekat ratnog vođe je izblijedio pošto su francuski glasači izgubili interesovanje za sukob. Još važnije, rat u Ukrajini pogađa francuske džepove, na pumpama i u supermarketima, fokusirajući razmišljanje na primarnu brigu birača: kupovnu moć.
U međuvremenu, na krajnjoj desnoj strani, Le Penova je išla po pijacama i salama za sastanke u malim gradovima, njena kampanja se fokusirala samo na ona pitanja koja su bliža neposrednoj zabrinutosti birača. U rukavu je imala svoje lako shvatljive izjave o uvlačenju novca u džepove birača – smanjenje taksi na gorivo i oslobađanje svih mlađih od 30 godina poreza na dohodak, zaoštravajući svoju privlačnost biračkom tijelu radničke klase koje je frustrirano ljevicom. A oni koji su zainteresovani da budu sigurni da je i dalje jednako tvrdokorna prema imigrantima i muslimanima mogli su da pogledaju brošuru.
Podstaknuta u potonjim pitanjima od strane bučnije pridošlice, analitičara koji je postao političar Zemura, za koga se smatra da je u poređenju sa njim ublažio imidž Le Penove, njene akcije su ponovo porasle kod tvrdolinijaških glasačia jer je postalo jasno da je ona u boljem položaju da ih odvede po drugi put u drugi krug.
Dok se Le Penova približavala, Makron je iskoristio svoj jedan i jedini predizborni miting da pokuša da se iskupi kod ljevičarskih birača, onih koji su se osećali izdanim nakon što se on kandidovao kao centrista 2017, ali od tada uglavnom vodio politiku desno od centra. Istih glasača koji će mu trebati da pokriju republikanski front 24. aprila.
Kuda ide ova trka?
Neizvjesnost koja dolazi u naredne dvije nedjelje proizilazi iz političke situacije koju Makron stvara. Gradeći sopstvenu centrističku imperiju, Makron je studiozno ukrao vrhunske talente iz rivalskih mejnstrim partija sa lijeve i desne strane. Ti gubici su ostavili te stranke u nevolji. Oni su takođe ostavili francuskim glasačima nedostatke kredibilnih mejnstrim opcija mimo Makrona.
Kao i Socijalistička partija prije pet godina, konzervativni Repubiklanci platili su cijenu u nedelju veče. 2017. godine, konzervativni kandidat Fransoa Fijon uspio je da osvoji 20 odsto glasova čak i nakon što je cijelu kampanju bio opterećen skandalom koji će mu kasnije doneti osudu za korupciju. U godinama koje su uslijedile, Les Republikanci su gubili talente, a Makron je lovio ključne igrače (dva premijera, ministra finansija, ministra unutrašnjih poslova…). Premotati naprijed do 2022. i Pekres može da vidi kako milioni subvencija za finansiranje kampanje nestaju, kao i svim kandidatima koji dobiju 5 odsto glasova.
Naime, Pekress i socijalista Idalgo, koje su priznale poraz nekoliko minuta nakon zatvaranja biračkih mjesta u 20 sati, bile su prve u nedjelju veče koje su izjavile da će glasati za Makrona u drugom krugu kako bi zaustavile Le Penin dolazak na vlast. Pekres je upozorila na „katastrofalne posljedice“ ako Francuska padne u ruke krajnje desnice; Idalgo je pozvala na glasanje Makrona „kako Francuska ne bi zapala u mržnju“.
Bili su to signali za formiranje republikanskog fronta, svakako, ali iz dvije duboko ranjene partije na ivici opstanka. Kandidat Zelenih Janik Žado i kandidat komunista Fabijen Rusel dodali su svoju malu snagu, takođe, apelujući na njihovu nisku jednocifrenu podršku da podrže Makrona nad Le Pen u drugom krugu.
„Ne smije biti jednog glasa za Le Pen“, kaže francuski krajnji ljevičar Melanšon
U međuvremenu, u onome što može biti njegova labudova pjesma na francuskoj predsedničkoj sceni, Žan-Luk Melanšon je apelovao na podršku od 22,2 odsto koju je osvojio u nedjelju veče – skoro tri procentna poena više u odnosu na njegov rezultat iz 2017. – da ne da nijedan glas za Marin Le Pen. „Znam vaš bijes“, rekao je Melanšon pristalicama u svom govoru. „Ne dozvolite da se time zanesete do te mjere da počinite definitivno nepopravljive greške“, molio je on. Ali sa svojim glasačima La France Insoumise („Francuska nepokorena“) za koje se smatra da će najverovatnije presjedjeti drugi krug, žestoki 70-godišnji radikalni ljevičar nije otvoreno podržao Makrona i učiniće vrlo malo da ga smiri istrošene živce u Makronovom taboru.
Dobar policajac, loš policajac
Na drugoj strani, Zemur je bio kristalno jasan u svom podržavanju svog rivala sa ekstremne desnice. „Marin Le Pen se suočava sa čovjekom koji je pustio 2 miliona imigranata“, rekao je Zemur svojim pristalicama, u govoru kojim je potvrdio obećanje da će politički vršiti pritisak. „Neću sumnjati ko je moj protivnik. Zato pozivam svoje birače da glasaju za Marin Le Pen.˝
Podrška Zemurovih glasača je kritična za šanse Le Penove da postane predsjednica Francuske, dragocjene rezerve svježih glasova i plod naizgled nenamjernog čina „dobar policajac-loš policajac“ ovog para krajnje desnice u ovoj trci.
Ali Zemur možda zna da je njegova podrška mač sa dvije oštrice. Tokom ove trke, dok je grabio talente od Le Pen i Pekres, Zemurova igra je bila da odvede izmijenjenu francusku desnicu u novu zoru. Pošto je nadmašio Pekres u ovom prvom krugu, uspio je u jednom dijelu te misije. Ali Le Penina pobjeda na predsjedničkim izborima teško da bi služila njegovim potrebama. Pred kraj ove trke, Zemur je zadirkivao Le Pen, čiji omekšani imidž joj je osvojio nove fanove, da će ponovo demonizovati njenu partiju čim prođe u finalni krug.
Zemurova nepokolebljiva podrška bi mogla da pomogne u tome i, odigrana kako treba, mogla bi da dokaže Makronovu spasonosnu milost. Obraćajući se oduševljenim pristalicama u nedjelju uveče, Le Penova je pokušala da iskoristi frustracije svojom administracijom, apelujući na glasove „ljevice, desnice i sa drugih strana“, zapravo „svakog ko nije glasao za“ Makrona, kako je obećala „socijalnu pravdu“. i zaštita”.
Ali, sadašnji predsjednik bi svakako uradio dobro da istakne Zemourovu naglašenu podršku u pokušaju da pomogne na hrpu republikanskog fronta. Daleko od planiranja žurke, Makron je ima prekid svog posla i samo dvije nedjelje da spreči istorijsko poniženje.
„Nemojte da pogriješite: ništa nije odlučeno“, poručio je Makron navijačkim pristalicama u svom predizbornom štabu u nedjelju uveče. „Debata koju ćemo imati u narednih dve nedelje biće odlučujuća za našu zemlju i Evropu“, kazao je. „Kada je krajnja desnica u svim svojim oblicima tako visoka u našoj zemlji, ne možete reći da stvari idu dobro.”