Kako su se promijenile poruke Grete Tunberg Greta Tunberg | Izvor: AFP/Getty Images

„Ne slušajte samo nauku, slušajte najranjivije”

Globus

Piše: Karl Matiesen
Izvor: Politico


Djetinjstvo Grete Tunberg okončano je tokom pandemije.

Samo nekoliko mjeseci prije dolaska korona virusa, švedska tinejdžerka i njene kolege aktivisti organizovali su milionski marš – vjerovatno najveći klimatski protest u istoriji. Ali lockdown je stavio tačku na burne štrajkove u školama pod nazivom “Petkom za budućnost”, koje je Tunberg pokrenula i proširila širom svijeta. Sa čitavim državama u izolaciji, Tunbergin pokret je bio “paralizovan”, podsjetila je Dominika Lasota, jedna od najistaknutijih ličnosti grupe u Poljskoj.

Pandemija nije bila samo udarac za organizaciju koja se potpuno oslanja na momentum sa ulica. Mnogi od uključenih aktivista su takođe lišeni mjesta sa koga mogu da upute glas zbog zajedničkog straha: onome što djeca u ovim vremenima zovu “klimatska anksioznost”.

Upravo u potrazi za zajednicom, više nego zbog bilo čega drugog, Tunberg i njeni prijatelji počeli su da organizuju “digitalne štrajkove” na Zoom-u. Okupljanja su nekada bila slabo organizovana, a nekad su se jedva i dogodila. Čudno, za gomilu djece zabrinutih zbog apokalipse, atmosfera se vrtjela samo oko zabave.

„To nijesu bili ni radni pozivi, samo bismo puštali muziku i družili se jedni sa drugima“, rekla je Mici Džonel Tan, iz Mladih advokata za klimatske akcije Filipina i organizator Petkom za budućnost. Za razliku od Tunbergine javne slike, koja je u velikoj mjeri zasnovana na najljućim segmentima njenih govora, oni koji je poznaju opisuju je kao toplu, brižnu, duhovitu, izuzetno iskrenu i, ponekad, blesavu.

Zoom pozivi su ipak promijenili nešto fundamentalno u vezi sa Tunberginim pokretom. Izgrađen oko lokalnih marševa, započetih u Evropi, pokretom su dominirali bijelci, sjeverni Evropljani koji su bili manje zabrinuti za sadašnjost nego za budućnost. Odjednom su se našli licem u lice sa aktivistima iz cijelog svijeta za koje su klimatske promjene bile stvarne, hitne i trenutne.

Boreći se protiv potpuno drugačijeg skupa izazova na mjestima kao što su Uganda, Filipini ili Indija, imali su različite ideje o tome šta znači borba protiv klimatskih promjena; i bili su spremni da jasno ukažu na neznanje svojih bogatih, bijelih prijatelja.

Diša Ravi, aktivistkinja iz Indije, rekla je da su ona i drugi iz siromašnijih djelova svijeta uznemireni nerazumijevanjem svakodnevnih realnosti života sa klimatskim promjenama od strane njihovih novih prijatelja. Po njenom mišljenju, ekološki pokret uopšte je bio “prilično ubijeljen” i Petkom za budućnost nije bio izuzetak.

Kada su uzastopni tajfuni zaprijetili Taninom rodnom gradu na Filipinima krajem 2020. godine, članovi sa Zapada su poslali spisak hitnih mjera koje bi mogla da preduzme. Napuni kadu vodom, rekli su joj, za slučaj da ostane zarobljena u svom domu bez vode za piće. „Ali ja, nemam kadu. To je za zaista bogate ljude. A naša voda iz česme nije za piće”, rekla je Tan. „Bili su toliko šokirani time.”

Čak je i naziv Petkom za budućnost – koji je Tunbergova počela kao hashtag kada su njeni školski štrajkovi još uvijek bili manji skupovi ispred švedskog parlamenta – bio besmislen. Za veći dio svjetske populacije, klimatske promjene nijesu briga za budućnost, rekala je Tan. „Ne borimo se samo za našu budućnost, mi se borimo za našu sadašnjost.

U odvojenim pozivima, aktivisti sa globalnog juga i autohtone zajednice formirali su grupu pod nazivom MAPA – Najugroženiji ljudi i područja – i odlučili da Petkom za budućnost treba da se preoblikuje ako žele da budu dio nje. Organizovali su “treninge dekolonizacije” za svoje kolege aktiviste, kojima se Tunberg pridružila. „Mi smo jedni druge držali odgovornima jer smo brinuli jedni o drugima kao pokretu“, rekla je Tan.

Tunberg je bila sunđer. Počela je da se sve više angažuje u grupama za diskusiju. „Pandemija nas je sve zbližila“, rekla je Ravi. Jedna stvar koja je privukla Tunberginu pažnju su poteškoće koje su imali drugi klimatski aktivisti da jednostavno protestuju. „Razumijem“, rekla je Tunberg Tan tokom rasprave o autoritarnom zakonu na Filipinima. „Da biste se borili za klimatsku pravdu, morate imati demokratiju.“

Planeta se možda zatvarala, ali Tunbergin svijet se otvarao. Prema intervjuima sa 10 njenih najbližih saradnika i kolega aktivista, ono što je čula tokom tih tihih, introspektivnih mjeseci promijenilo ju je – i ubrzalo evoluciju u fokusu njenih napora.

Kako je borba za vakcine bacila jasnu sliku na globalne razlike, ona se bacila u borbu za jednakost vakcina – u jednom trenutku zaprijetivši da će bojkotovati pregovore o klimi COP26 u Glazgovu ukoliko zemlje ne budu mogle da prisustvuju na ravnopravnoj osnovi. Na kraju je vlada Ujedinjenog Kraljevstva odgovorila na zahtjeve zemalja u razvoju tako što je uvela program vakcinacije za delegate i Tunberg je prisustvovala konferenciji.

Obraćajući se publici ispred sastanka u novembru 2021, Tunberg je rekla da klimatske promjene podstiče sistem zasnovan na „ideji da neki ljudi vrijede više od drugih“. „Naivno je“, dodala je ona, misliti da bi problem mogao da se riješi korišćenjem istih starih metoda, a ne rješavanjem „osnovnog uzroka“. COP26 je bio „neuspjeh“, rekla je ona, i vratila se u školu u Švedskoj prije nego što je bio i na pola.

Pošto je sa 15 godina dospjela u stratosferu jednostavnim pozivom da „slušate nauku“, Tunbergova, sada sa 19 godina, se vodi drugačijom porukom: Slušajte najugroženije – i pomozite im da izgrade pravednu budućnost koju zahtijevaju.

Sjeme za Tunbergin prelazak na zagovaranje socijalne pravde vjerovatno seže do samog početka njenog aktivizma, koji je započeo osjećanjem da su ona i ostatak njene generacije izdani: S obzirom na uzrok i posljedice klimatskih promjena, zašto odgovorni odrasli – roditelji, nastavnici, političari – nijesu činili više? Zašto niko nije paničario?

U ranim tinejdžerskim godinama, Tunberg se razboljela. Prestala je da jede i priča. Aktivizam je, kako su Tunbergova i njeni roditelji rekli, bio njen spas. To je takođe bio proces pronalaženja i spajanja ljudi koji su dijelili njenu anksioznost i njeno gledište da su klimatske promjene, na kraju krajeva, moralno pitanje: ispravno ili pogrešno – ili kako je rekla, crno-bijelo.

I zato je bilo sasvim prirodno što je bila otvorena za ideju da su i drugi izdani.

Čini se da se jedna rana prekretnica u njenom razmišljanju dogodila tokom posjete Sjedinjenim Državama koja je bila veoma popularna 2019. Tunberg je pozvao generalni sekretar UN-a Antonio Gutiereš da govori na samitu u Njujorku, a umjesto da idu avionom, ona i njen otac su prešli Atlantik na pozajmljenoj trkačkoj jahti.

Džejmi Hen – samoproglašeni “sve stariji omladinski aktivista” koji je pomogao u organizovanju njenog rasporeda – sjeća se da je bio iznenađen koliko je Tunbergin pristup u suprotnosti sa hiper rasno svjesnom politikom američkog pokreta za zaštitu životne sredine mladih.

„Kada je prvi put došla i pojavila se u Njujorku sa broda, zaista je bila zainteresovana da samo prenese naučnu hitnost onoga što se dešava“, rekao je Hen, koji je pomogao u pokretanju grupe za kampanju 350.org. Predložio joj je da se sastane sa kongresmenkom Aleksandrijom Okasio-Kortez u Južnom Bronksu, gdje su obojene zajednice izložene zagađenju. „Nije da nije bila zainteresovana. Ali mislim da to jednostavno nije bio prioritet“, rekao je on.

Imao je osećaj da Tunberg želi da „političke stvari prepusti drugima“ jer je to „zbrkanije od jasnoće naučne poruke“. Tada je – na način koji je predvidio njeno iskustvo tokom pandemije – Tunbergova počela da upoznaje druge mlade ljude, upija njihova iskustva i prilagođava svoj pogled na svijet.

Na sastanku sa predsjednicom Predstavničkog doma Nensi Pelosi u Kongresu, Tunberg se našla pored Tokate Gvozdene oči, vođe mladih Sijuksa čije se pleme Standing Rok borilo protiv izgradnje naftovoda Kejston KSL. Kada je Gvozdene oči ustala da govori, pokazala je na sliku Abrahama Linkolna – bijelog čovjeka koji je bio odgovoran za ugnjetavanje njenih predaka. Zašto, pitala je, treba da vjeruje Pelosi da će isporuči pravdu za njen narod? Gvozdene Oči su sjele plačući.

„Greta ju je zagrlila i sjela sa njom“, rekao je Hen, koji je bio na sastanku. Onda kada je došlo vrijeme da se grupa slika sa Pelosi – „što je očigledno ono što je [Pelosi] tražila“ – Tunberg je odbila, želeći da ostane i utješi Gvozdene oči.

„Nije baš bila zainteresovana da bude na ovoj fotografiji sa predsjednicom Predstavničkog doma, što je, naravno, nevjerovatno naljutilo njeno osoblje na mene“, rekao je Hen. Zamjenik Pelosinog šefa štaba Dru Hamil rekao je da je namjera bila da se čuju aktivisti: „U fokusu nikada nije bilo fotografisanje i novinari nijesu bili pozvani.“

U narednim nedjeljama, Tunbergova je putovala preko SAD u električnom automobilu koji joj je pozajmio Arnold Švarceneger. Ona i njen otac otišli ​​su na groblje u Lindstromu u Minesoti, zelenom gradu na jezeru koji sebe naziva “Američka mala Švedska” – osnovanom 1894. i nazvanom po švedskom naseljeniku po imenu Daniel Lindstrom. Tamo su uredni, dobro održavani grobovi obilježili prosperitetne živote ljudi koji su mogli biti preci Tunbergove.

Oni se se zatim odvezli u Južnu Dakotu i pridružio se Gvozdenim očima u rezervatu Pajn Ridž da bi posjetio spomenik od jednog kamena u Vunded Kni-u, gdje je 300 Lakota ljudi masakrirano od strane američke vojske 1890.

Tunbergova je bila zapanjena kontrastom – disparitetom između dvije zajednice koje žive u isto vrijeme i koji se još uvijek odigravao više od jednog vijeka kasnije. U knjizi koja izlazi na jesen, prema riječima nekoga ko je upoznat sa tekstom, Tunberg kaže da joj je ovaj period od 24 sata dao novu perspektivu svijeta; onu za koju se borila da je prihvati.

Niko od nebrojenih aktivista, političkih ličnosti, naučnika ili pisaca koji su došli prije Tunbergove nije se probio na način na koji je to učinila ona.

Njena slava donijela joj je sve zamke međunarodne superzvijezde aktivistkinje: najbolji tretman u Ujedinjenim nacijama, godišnje pominjanje u vezi Nobelove nagrade za mir, jezive prijetnje smrću, prepucavanja na Tviteru sa Donaldom Trampom i priliku da se druži sa Dejvidom Atenboroom.

Ali, prema njenoj sopstvenoj mračnoj procjeni, sve je to malo promjenilo. „Oni pozivaju mlade ljude na ovakve sastanke da se pretvaraju da nas slušaju“, rekla je ona na konferenciji mladih u Milanu, u Italiji, uoči COP26 prošle godine.

Njena pojavljivanja u hodnicima moći bila su senzacionalna, televizijska, ali na kraju i precizna količina nelagode koju su svjetski lideri mogli da izdrže. Političari bi izlazili iz sobe vjerujući: „Da! Greta nas je bičevala, a ja sam oslobođen svojih grjehova!“ Hen je rekao.

Jezik kojim je pržila svjetske lidere se kooptirao, sublimirao. Tunberg je na govoru u Milanu parodirala njihovu praznu klimatsku retoriku: „Ne postoji planeta B, nije planeta bla, bla, bla. Mjesec dana kasnije, britanski premijer Boris Džonson rekao je za COP26 da bi bez akcije njihove reči bile „ništa osim bla, bla, bla, da se tako izrazim“.

„Ljudi su postali zaista dobri u pričanju o klimi“, rekao je Hen. „I tako se Džo Bajden penje gore i kaže: ‘Ovo je crvena šifra za planetu i ja ću se pozabaviti time.’ I onda prebacuju odgovornost, ne mogu da urade klimatsko zakonodavstvo… tona greenwashinga se dešava upravo sada.”

Istina, stvari su se promijenile u eri Grete. Klimatske promjene su sada geopolitičko pitanje prvog reda — u svijetu finansija, one su ušle u mainstream i izgleda da lideri poput Džonsona sebe vide kao predane klimatske šampione i saputnike, čak i ako Tunberg ne dijeli taj pogled.

Ali iz njenih javnih izjava je jasno da je Tunberg odustala od uobičajenog političkog ciklusa manjih, krhkih pobjeda. Jedna osoba upoznata sa njenim razmišljanjem rekla je da se ovi inkrementalni dobici smatraju gorim nego da se ništa ne dešava.

Gretine nove poruke o klimatskoj pravdi – da se osigura da se teret klimatskih promjena i borba protiv njih pravedno podijeli – se teže prodaje u hodnicima moći od podsticanja kreatora politika da „prate nauku“. U pregovorima Ujedinjenih Nacija o klimi, na primjer, zahtjevi siromašnih zemalja za nadoknadom štete prouzrokovane klimatskim promjenama godinama uspješno zaustavljaju Evropa i Sjedinjene Države.

Kao ideju, takođe je teže komunicirati. Kako je pokret Petkom za budućnost evoluirao, počeo je da usvaja jezik globalnog pokreta za socijalnu pravdu, iako sa nekim internim rezervama. Tokom neslaganja oko toga da li koristiti frazu „kolonizatori sa sjevera“ prilikom vraćanja na ulice u oktobru 2021, Tunberg je bila odlučujući glas, rekao je Tan. Ona je ušla i mirno rekla: „Trebalo bi da ga koristite.“

Ali konsenzus među aktivistima je da ga niko – ni Tunberg, ni aktivisti MAPA-e koji postaju sve poznatiji – još nije naglasio na gorući način Tunbergenih ranijih poruka.

U međuvremenu, pokret je opao. Mnogi mladi ljudi koji su odgovorili na Tunbergin djetinjast zahtjev za poštenom budućnošću, udaljili su se kada je pokret počeo da ispituje šta bi pravičnost zaista zahtijevala. „Potpuno smo svjesni da više nismo milioni na ulicama“, rekala je Lasota, poljska aktivistkinja.

Oni koji su ostali kažu da je to bila neophodna evolucija. „Ko smo mi sada da se uvijek pozivamo na nauku; kao: „Slušajte ih, a nas ignorišite?“, rekla je aktivistkinja Petkom za Budućnost iz Njemačke Luisa Nojbauer. „To je, naravno, sada teško. Kako neki od nas postaju stariji… od nas se očekuje da pružimo i neka od rješenja.“

Ta rješenja uključuju zahtjev za “klimatskim reparacijama”. To uključuje vraćanje zemlje autohtonim zajednicama i prenošenje bogatstva i političke moći iz najbogatijih zemalja koje su izazvale klimatske promjene na one koje će snositi najveći teret.

Za Tunberg, to takođe znači zalutati na nepoznatu – a ponekad i zastrašujuću teritoriju – kao u februaru prošle godine, kada se Ravi uključila u protest koji su predvodili indijski farmeri protiv poljoprivrednih reformi. Kada je Tunbergova na Tviteru objavila dokument koji sadrži savjete za online kampanju za podršku poljoprivrednicima, indijska vlada je odlučila da je njena umiješanost dokaz da je Ravi bila umiješana u međunarodnu antidržavnu zavjeru. Ravi je uhapšena pod optužbom za pobunu, a zatim puštena devet dana kasnije uz kauciju.

Ravi ne može da govori o slučaju, koji je još uvijek u toku. Ali za Tunberg je rekla da joj je iskustvo miješanja sa aktivistima koji se suočavaju sa represijom „zaista pomoglo da shvati koliko je drugačije biti klimatski aktivista u različitim zemljama. I mislim da je to zaista razlog zašto se njena perspektiva promijenila.“

Tunberg nije željela da bude intervjuisana za ovaj članak – što je zaista poenta, na šta je Politico otvoreno podsjetilo nekoliko aktivista Petkom za Budućnost. Ona ne želi da bude lice ovog globalnog pokreta za klimatsku pravdu.

To ne znači da se udaljava od aktivizma, rekli su njeni prijatelji. Iako je pričala o odlasku na univerzitet nakon što završi posljednju godinu srednjeg obrazovanja – preskočila je godinu dana da bi otišla u SAD – čini se da ništa nije odlučeno i aktivizam joj i dalje oduzima ogromnu količinu vremena van škole.

Za njene prijatelje, stalna fascinacija medija Tunbergovom je i moćno oruđe i izvor frustracije. Bilo je nekoliko slučajeva, rekla je Ravi, kada su „mediji igrali ulogu u tome ko je bio istaknut, a ko je namjerno ućutkan“. Nekoliko aktivista je ukazalo na trenutak prije pandemije, 2019. na klimatskom samitu COP25 u Madridu, gdje je Tunberg pokušala i nije uspela da “doda mikrofon”.

Na konferenciji za novinare koju je organizovao Petkom za budućnost, dala je kratku, mucavu uvodnu izjavu, a zatim je uputila medije da saslušaju šest aktivista okupljenih iz cijelog svijeta koji su sa prvih linija klimatskih promjena. Odgovor medija mogao bi se sumirati odlukom snimatelja da kameru drži na Tunberg čitav minut, dok je Karlon Jajok Zakhras sa Maršalskih Ostrva govorio van kadra o talasima od 16 stopa koji su samo nekoliko dana ranije izbacili ljude iz njihovih domova.

Tunberg se osjeća „s pravom iznerviranom“, rekla je Ravi, ali to nije ništa u poređenju sa nerviranjem aktivista pored nje.

Samo nekoliko nedjelja nakon COP25 na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, fotograf Associated pressa kropovao je ugandsku aktivistkinju Vanesu Nakate, koja je crnkinja, sa fotografije na kojoj su bile četiri bijele žene – uključujući Tunberg i Nojbauer. U Nakateinom odgovoru, bijesnom i tužnom video snimku koji je podijeljen na društvenim mrežama, ona je rekla da je to prvi put da razumije „definiciju riječi rasizam“.

Iako su ovi neuspjesi bili bolni, Nakate, Tan, Ravi i drugi MAPA aktivisti su pokrenuli sopstvene karijere i dobijaju sve veći značaj. Prema medijskoj analizi koju je sa Politicom podijelio Globalni savjet za stratešku komunikaciju, koji nudi medijsku podršku Tunberg i drugim aktivistima Petkom za Budućnost, Nakate je imala veće prisustvo u medijima na COP26 nego Leonardo Dikaprio ili šefica UN-a za klimu Patriša Espinoza.

„Došlo je do pomaka u odnosu na ono kada smo počeli“, rekla je Nakate. „Ali to nije mjesto gdje se nadamo da ćemo biti… Oni koji to sada doživljavaju, mi smo ti koji zaslužuju da nas slušaju.“

Tunbergino zalaganje za klimatsku pravdu takođe se poklapa sa širim neslaganjem koji se dešava u zelenom pokretu.

Environmentalizam ima istoriju odbacivanja glasova onih koji su najranjiviji na klimatske promjene na osnovu toga što njihovi zahtjevi nijesu bili centralni dio napora, rekao je Tasnim Esop, južnoafrički aktivista i izvršni direktor Climate Action Network-International (CAN-I). „U stvari, mnogo puta su bili kažnjeni zbog pokretanja širih intersekcionalnih pitanja. „Moramo samo voditi klimatske borbe“, rekao je. „Bio sam u takvim razgovorima.“

U skorije vrijeme, međutim, događaji poput COVID-a i ubistva Džordža Flojda u SAD podigli su svijest o nejednakosti i nametnuli debatu o tome za šta – ili još naglašenije, za koga – ekološki pokret treba da se zalaže.

Ovo je stvorilo dubok i bolan raskol u zelenom pokretu – između i unutar grupa – prema starijim zelenim aktivistima. „Postoje ljudi koji osjećaju da je sve ovo smetnja“, rekao je Hen. Ali on je rekao da je nemoguće izgraditi široku podršku javnosti za ekološke ambicije „bez suočavanja sa pitanjima socijalne pravde“.

Tunberg i Petkom za Budućnost uvlače dublje u ovaj neugodan razgovor klimatski pokret, rekao je Esop: „Omladina je ta koja je uvijek na kraju vodila… pokrete u radikalniji prostor.“

Kao što je Tunberg primijetila, ne plaćaju svi istu cijenu za nerad. Međuvladin panel UN-a za klimatske promene (IPCC) nedavno je otkrio da oko polovina čovječanstva živi u okolnostima koje ih čine izuzetno ranjivim na uticaje klimatskih promena.

Ovo davno predviđeno cijepanje sveta na dvije budućnosti — koje je nadbiskup Dezmond Tutu nazvao „aparthejdom klimatskih promjena“ kada je Tunberg imala samo četiri godine — ima strašne posljedice za više od 3 milijarde najsiromašnijih ljudi na svetu ako globalne temperature porastu daleko iznad 1,5 stepeni iznad istorijskog prosjeka kako se predviđa. Tunberg se nada da bi savez sa njima mogao da izgradi kritičnu masu koja joj je potrebna da bi zaobišla politiku koja bi bila ista kao i do sad.

Nakon što je nedavno izašao jedan posebno sumorni naučni izvještaj, rekla je Tan: „Mici, borićemo se zajedno za svaki djelić stepena. Ako 1,5 izmakne van domašaja, dodala je, bitka bi se pretvorila za 1,51, a zatim za 1,52. „I biću ovdje sa vama na svakom koraku“, rekla je Tunbergova.

„To je bilo upravo ono što mi je trebalo“, rekla je Tan.

Tagged

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.