Izvor: Shutterstock

Pohvala nužnosti

Camera obscura
Piše: Brano Koćalo

„Peleta neće Hvaliti”, reče neki dan jedan crnogorski ministar bez fakulteta. I nije, naravno, tu problem što ministru fali fakultet. Pa ni što mu fali pravopis osnovne škole. Crnogorac se, uostalom, ako je pravi Crnogorac – radije hvali šta sve ima nego što kuka šta mu sve Hvali. Nije se on, izgleda, imao namjeru hvaliti, samo saopštiti da nam to gorivo neće problem biti, pa rekao čovjek da ga neće Hvaliti. Pohvala gorivu, razumijete? Male igre riječi, nego zlonamjerni ne žele da čuju. Tako bi glasilo i eventualno obrazloženje, da ima potrebe za tim. U današnjoj crnogorskoj ortografiji svakako možeš da govoriš i pišeš kako hoćeš i kako želiš – nije to nekakvo posebno mjerilo da li ćeš, recimo, dobiti Trinaestojulku ili ne. Sve može ako kamera ima dobar ugao, ako je režiser pažljivo odabran i ako se pravilno snima.

Ovdje, kod Hvalilog Ministra, je u pitanju nešto drugo. Kako zjapeću jamu neobrazovanja i elementarnog neznanja zatomiti u javnosti? Pokušaj, brate, da se izražavaš onako kako ne pričaš na ulici! Lijepo to kaži kad se upale kamere, sto puta si gledao kako to rade tvoji pajtosi, ovi iskusniji vukovi i lisice. Kad pređeš u viši ešalon, reflektori su jači, znoj brže curi, mozak je pod lupom. Tu glave što kao da izniču iz skupocjenih odijela, uokvirene adekvatnom Mašnjom, shvataju da su Nešto i Neko više. Pa im se, prosto, u znojnom naporu da odmah kažu nešto pametno i dobrozvučeće, omakne poneki gaf. Život prosječnog crnogorskog ministra nije nimalo kao na holivudskom filmu…

Sve ovo smo, inače, dobili usljed jedne opšte Ugroženosti pod kojom smo navikli da živimo. Ugroženosti onih koji vladaju, podrazumijeva se. Najbitniji adut (i) na crnogorskoj javnoj sceni danas jeste da si – ugrožen. Ti, ili još bolje: “tvoj” narod; Tvoja partija ili tvoj status  ugrožene životinje koja radi svoj jasan posao u ovoj kloaki koju popularno zovemo: društvo. Za takav status Ugroženika u startu imaš 12 bodova za umjetnički dojam. Kad si već pristao da svoje Ja bezbrižno daš za isplativo Mi, sve ostalo je mačji kašalj. Da nije Talog, zar bi sve ovo u čemu živimo plutalo ovoliko decenija?

Ova ilustracija jedne banalne gramatičke greške ne uzima se kao zlo po sebi, nije bila namjera ovog teksta da peca aktere na “sitnicama”. Namjera je da se pokaže kako nam logorejični političari, ministri i javne ličnosti tradicionalno zrače, odišu bogatim duhovnim i intelektualnim životom. Šta onda očekivati nego Budućnost koja je već počela? Nemojte da vam Hvali brašna i Peleta.

Tagged

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.