Dramski studio Prazan prostor sprovodi projekat Kako smo jednom išli na Dubrovnik koji podrazumijeva tri faze. Prva faza je realizovana kroz ciklus radionica i intervjua sa ratnim veteranima koji su bili učesnici ratnih dešavanja na teritoriji Dubrovnika tokom 1991/1992 godine.
Krećemo u drugu fazu kroz koju će tim stručnjakinja i stručnjaka razgovarati sa gimnazijalcima u 5 crnogorskih opština i otvoriti pitanje informisanosti, znanja, istorijskih činjenica i suočavanja sa prošlošću.
U trećoj fazi projekta sa partnerskom organizaciom HRA koja će publikovati jedan dio materijala dobijen kroz naše aktivnosti organizovaćemo javnu tribinu.
Preispitivanje sopstvene uloge u ratnim dešavanjima je od izuzetne važnosti za budućnost i pomirenje. Poseban značaj je otvoriti ovu temu u Crnoj Gori gdje je 35000 ljudi išlo na ratište, a potom je državni vrh dugo negirao umiješanost u ratna dešavanja na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Dan danas se ne govori o ovoj temi, niti su osuđeni svi počinioci zločina niti imenovane sve žrtve. Ne govori se dovoljno ni o sramotnom oštećenju svjetske kulturne baštine na tlu Dubrovnika. Ratni veterani iz Crne Gore nijesu imali priliku da govore o tom periodu niti da podijele sa mlađim generacijama svoje stavove i iskustva, a ni sami da procesuiraju lično ili kolektivno iskustvo.
Iz ovih razloga odlučili smo se da pokrenemo projekat i u saradnji sa HRA ostavimo pisani trag o svjedočanstvima.
Nastavak ove inicijative biće predstava “Smrt u Dubrovniku” koju će režirati Petar Pejaković u produkciji Dramskog studija Prazan prostor.
