Oboriti King Konga. Na to se sada svodi crnogorski politički trenutak, najava neke Nove, ili “nove”, svakako iskustvu generacije nepoznate društvene ere nakon ove 34 nesretne godine.
Otkud metafora na čuveni holivudski hit snimljen prije 90 godina, široj publici možda poznatiji po rimejku Peter Jackson-a iz 2005? Bar filmofili se sjećaju čuvene scene kad bijesnog King Konga, razjarenu zvijer džinovskih proporcija, na samom vrhu Empire State Building-a napadaju tada najsavremeniji avioni. No on se opire, nadnaravnom snagom. Da i zvijer ima dušu, da stvari nijesu tako crno-bijele i da se ono što zovemo Dobro i Zlo tako često pomiješaju u urnebesnoj dramaturgiji života, pokazuje i odnos King Konga prema “otetoj” ljepotici koju drži na dlanu. Ne može da je ubije, ali ni da je oslobodi…
Pretpostavljam da ste naslutili ko je ko u elementima ove metafore. Ljepotica je svakako Crna Gora, kojoj je naš King Kong dao obilježje lične svojine, njen značaj koji bez njegove moći i njegovog titanskog dlana u stvari Ljepotica Montenegro i ne može da ima. Pogotovo sada, kad je King opasno ranjiv, jer opozicioni piloti nemilosrdno rešetaju, a srca osjetljivih crnogorskih gledalaca podijeljeno trepte.
Jedni već vide da je pad King Konga sa vrha zgrade neminovan i raduju se samoj toj činjenici, iako ni formalno ni estetski ne znaju šta treba učiniti nakon toga. Drugi imaju aritmiju, u strahu da Ljepotice i Ljepote nema, ako padne King Kong. Odnijeće je u Bezdan, iz koje je, osjećaj je te skupine, King izvukao Ljepoticu!
I jedni i drugi imaju svoje argumente. Drama koju gledamo, ako smo iskusniji gledaoci, ima samo pomalo mutno dosadan i predvidljiv kraj. Plašimo se da će King Kong postati franšiza. Loše vijesti za Ljepoticu…
Bravo!