Petak je nekada bio dan za početak zasluženog odmora od radne sedmice, hvatao se zalet za subotnji izlazak, do kasno se muhabetilo… Rječju, dan zračna banja sumiranja utisaka i otvaranja za nova iskustva. Ipak, 2022. u slobodnoj, oslobođenoj i očešljanoj Crnoj Gori đe je život samo nebitna slučajnost u amorfnoj masi politike, prioriteti su značajno drugačiji. Naime, R(T)CG magovi su došli na genijalnu ideju da naprave emisiju ‘Pretres’ i da pretresaju najbitnije događaje protekle sedmice, pretežno sa pripadnicima NVO sektora. Kako se ta emisija razlikuje od ‘Argumenti’, ‘Naglas’, ‘Okvir’, ‘Budimo budni’, ‘Akcenti’, ‘Fokus’, ‘Mreža’, ‘Evropa za tebe’, mene nemojte da pitate. Vjerovatno samo po imenu.
Studio svjedoči da je emisija sklopljena isključivo radi popunjavanja programa i zadovoljavanja baznih standarda postojanja jednog javnog servisa. U prevodu, ne liči ni na što. Sto u obliku daske za peglanje, zelena čoja montenegra izvađena iz prašnjavih skrinja dubrovačkih eskapada Rade Đaković, mikrofoni sa hiljadu i po zglobova od kojih bi se posramio i onaj nesrećni usisivač iz Teletabisa. Izrazito neznavena voditeljka nije u stanju da artikuliše misao na nivou većem od: ‘Dobro veče poštovani gledaoci, gledate emisiju Pretres u kojoj razgovaramo o najbitnijim temama protekle sedmice’. Nakon čega uvede temu lokalnih izbora koju jedan od gostiju poslije 45 sekundi okrene na temu budućnosti partijske politike uopšte. Voditeljka zadovoljna, njenih 45 minuta curi u jednakim protocima od 45 sekundi, trajanja sve više, smisla sve manje. A tek akcenti voditeljke, kao da je drito izašla iz kuhinje RTV Palme, najgrđe raško-moravsko izdrkavanje književnog duha. Ma, što da vam pričam, prava utopija najgoreg i najsramnijeg medija finansiranog od bilo koje države na svijetu. Čak više legitimiteta ima kad SAD preko svojih službi stvore Radio Slobodnu Evropu ili kad razni zločinački režimi preko Katara finansiraju Al Džaziru. U konačnici, iza tih pozadinskih igara ostanu jako profesionalni i respektabilni mediji. Tajnu tapacirane egzistencije potrošenih držača mikrofona krije još samo titogradski medijski kazamat.
Elem, ‘Pretres’ je otvorio Džon Gudmen u miksu Kremenka, Big Lebowskog i 10 Cloverfield Lane. Pardon, ipak je riječ o Dejanu Milovcu iz evergrin organizacije MANS. D.M.(Sat) nije ni pokušao objasniti zbog čega se mreža za afirmaciju nevladinog sektora bavi ne afirmacijom nevladinog sektora, već afirmacijom same sebe. Tu bi trebalo da se ugledaju na CRNVO iz koje su kadrovi rano leteli drito u vrh vlasti, bar neke vajde… Otkrio nam je Milovac da smo izgubili DVIJE godine oko izbornog zakonodavstva. Veliki broj NVO zamlatina raznih boja već decenijama perforira i performira na račun reforme seta izbornih zakona ne postižući apsolutno ništa, MANS included. I Milovac dođe da cinično predstavi zadnje dvije godine kao izgubljene. Sad će prvi novembra pa će taj osjećaj izgubljenosti iznenadno da se utoli u izvještaju o uplati sredstava. Takođe, doznali smo kako je u Crnoj Gori još uvijek prisutno TAKOZVANO partijsko zapošljavanje. Mogu shvatiti da neko kaže kako je borba MANS-a protiv režima takozvana, kako je karakter demoratske tranzicije takozvani, kako je ekspertiza eksperata takozvana. Međutim, partijsko zapošljavanje koje jeba majku na četvoro čitavoj državi osim subjektima divne prakse, se nikako ne bi smjelo označavati tim epitetom.
Nakon Milovca, kratko se uključio građanski aktivista (wtf) Aleksandar Dragićević i poentirao da trenutna vlast u Crnoj Gori lagano gubi argument glasanja na osnovu plašenja DPS-om, kao i da nipošto nije dobro glasati protiv a ne za. Sjajno, potpisujem. Međutim, ukoliko me sjećanje nije lakom tugom ovilo, A. Dragićević je javno podržao listu Crno na Bijelo 2020. i 2021. koja je pobijedila na osnovu anti-DPS platforme, a ne zbog briljantnog programa ili kretenskih spotova Gojka Berkuljana. Takođe, 2022. javno je podržao pokret Preokret koji nije pobijedio, ali je imao platformu da se glasa za njih jer nisu ni kao jedna ni kao druga strana. Dakle, glasati za a ne protiv, apsolutno. Prvo poći od sebe, reče Josip Davidu. Takođe, besmisao potpisa ‘građanski aktivista’ zaslužila bi poseban tekst jer uvrede koje bih uputio svakome ko se tako identifikuje teško staju u jedan pasus koherentne cjeline.
Konačno, Bojana Jokić je bila zadnja gošća i ona se nadovezala. Kako na kolegu Dejana, tako i na kolegu Aleksandra. U svom nadovezivanju pokazala je da je pala sa Marsa jer se drugačije ne može tumačiti rečenica: imate službenika koji ne umiju da rade svoj posao. I onda navede priču o šest žena u jednoj kancelariji od kojih jedna piše, druga pečatira, treća cenzuriše. Pa dobro jutro okice zaspale u klasju iza golih brda!!! Ogromna većina službenika ujutro ne zna đe je došla, a kamoli šta radi. Vršioci dužnosti se rotiraju poput Linde Bler u ‘Egzorcistu’, kao da je savremena demokratska terapija postala tri postavljenja mjesečno.
U tijesnom letećem startu ipak dominira Milovac sa izjavom: Evropa sad imala je dobrih, a možda i loših strana ali u to se ne razumijem jer nisam ekonomista. Dakle, kao laik se razumije u pozitivne strane Evrope sad, dok ove suprotne neka idu na račun, ali bukvalno. Razumijemo se, druže Milovac, i kao ekonomisti i kao oportunisti. Ima da vas se sete na dan bezbednosti.
Priznajem, zaustavio sam snimak emisije na 18:03. Do četrdeset i petog minuta ove sreće vaskolike nisam mogao ni u snu. Ipak, čak se i dvadeseti minut ispostavio kao nepremostiva prepreka. Preporuka svim konzumentima medijskih sadržaja: kada na ekranu vašeg omiljenog uređaja vidite ‘Pretres’ bježite, ne dodirujte mašinu, samo glavom bez obzira trk do prve prostorije koja ima hladno oružje. Ili se dajte u operaciju evakuacije širih razmjera ostavljajući ‘Pretres’ ukućanima koji i ne slute kakva patnja ih čeka.
Ocjena: 0,5/1000. I ovo pola isključivo jer mi se nakon emisije slučajno otvorio tab sa umilnim glasom Himza Polovine.