Vlada treba da se precizno odredi o materiji državnog Ugovora sa Pravoslavnom crkvom, kako o sadržaju ugovora tako i o vremenskoj dimenziji odlučivanja i potpisivanja.
Činjenica da je prethodna Đukanovićeva vlast slične ugovore potpisivala bez prethodnog upoznavanja javnosti ne bi trebalo da bude putokaz.
Vlada je dužna da upozna javnost o pravom stanju stvari ne omogućavajući tako političkim partijama održive korupcije i klijentelizma da pseudo patriotski stražare nad zemljom.
Nije dobro ni da javne informacije o toj temi dolaze s druge strane, niti da među mjestima razgovora između države i crkve nema institucija crnogorske države.
Po mom mišljenju, a koje sam iznio na konstitutivnoj sjednici 27. zasijedanja Skupštine, bilo je isuviše crkvenih, dakle neadekvatnih mjesta u kojima su se odvijali razgovori o konstituisanju crnogorskih državnih institucija.
Poštovanje ustavnog principa sekularne crkve podržava ne samo demokratska javnost već i dio sveštenstva SPC u Crnoj Gori, javnim izjavama i objavljenim tekstovima.
Domaća javnost očekuje da predmetni ugovor sadrži sintezu poštovanja realnosti kanonskog ustrojstva crkve, adekvatnu ulogu crnogorsko-primorske mitropolije prema njenoj istorijskoj misiji u crnogorskoj državi, kao i ukupno rješenje koje će voditi mnogo više jedinistvu naroda nego novim raskolima.
Bez pretenzije oduzimanja Vladi njenih kompetencija i odgovornosti koje ima prema Ustavu – smatram da treba izbjeći ne samo netransparentnost već i žurbu odlučivanja.
I to najmanje iz tri razloga:
Prvi, poništavanjem Đukanovićevog neozbiljnog, avanturističkog zakona kojim je stvorio u izbornoj godini velike probleme u zemlji a i svojoj partiji, s krajnjim rezultatom ojačavanja SPC u Crnoj Gori, novi zakon o slobodi vjeroispovjesti je definisao status vjerskih zajednica i otklonio nastale tenzije.
Drugo, potpisivanje Temljnog ugovora sa Pravoslavnom crkvom prije izbora crnogorskog mitropolita bi bilo iz više razloga neadekvatno.
Treće, više raspoloživog vremena bi omogućilo ozbiljno definisanje cjelovitog pristupa vjerskim zajednicam, dakle definisanje državne politike prema vjerskim zajednicama. Između ostalog potrebno je, pored jasno definisanih postulata i interesa crnogorske države u ovoj oblasti, ujednačiti principe prema tri vjerske zajednice, makar to zahtijevalo i određene izmjene u prethodna dva sporazuma.
Eventualni nastavak dosadašne prakse nejasnoća s rizikom utiska o nedoraslosti ovoj značajnoj državno-vjerskoj temi čini uslugu poraženim snagama 30. avgusta koje svoje sjenke korupcije i kriminala pokušavaju da prikriju odbranom države od SPC sa kojom su inače imali periode idiličnih odnosa.
Autor je predsjednik DEMOS-a i poslanik u Skupštini Crne Gore