Izbrisao sam sinoć kilometarski apel-post-analizu-poređenje u kojem sam želio da barem ljudi sa moje Facebook liste, koji idu na poklonjenje Mitropolitu Amfilohiju poštuju minimum mjera protiv širenja virusa.
Izbrisao sam to sinoć, jer nisam želio da budem još jedan “pametnjaković” koji se našao da popuje, iako sam nalazio da imam kredit za to, jer sam popovao, bolje rečeno satir(ao), “patriotski skup” sa ovog mjesta i još nekih kanala komunikacije.
Moj prezimenjak, mnogo pozvaniji od mene da to uradi, paroh iz Podgorice je molio prekjuče svoj vjerni narod da se poštuju mjere koristeći se poznatim citatom Marka Miljanova…”drugoga od sebe”.
Kako vidim(o) to većinski nije poštovano.
Ipak pišem sada tekst o apelu, jer je sve jasnije da niko u Crnoj Gori nema autoritet koji bi narodu išta mogao više reći, a da narod to kolektivno uvaži.
NKT, kao neka institucija, zaista, poslije “patriotskog” skupa, na kojem je barjačio i Milutinov “administrator” potpuno je urušio i zrno autoriteta tog ad-hok tijela odlazećeg DPS-a.
Jedan, može se reći, čovjek institucija, imao je moć da dopre do velikog broja ljudi u Crnoj Gori. I to je upravo bio mitropolit Amfilohije. Kratka digresija.
Poštujući svačiji život i smrt, kao i žalost mnogih mojih prijatelja za Mitropolitom, kao duhovnim ocem, od milošte đedom, ne nalazim da je sada trenutak za bilo kakve velike riječi i repeticije o nesaglasju sa njegovim mnogim javno izrečenim stavovima i djelovanjima, a posebno sa onima koji su se ticali politike.
To sam iznosio ili pisao tamo đe je imalo smisla da se čuje ili pročita.
Nisam ga poznavao lično. Mnogi kažu da bih umnogome promijenio mišljenje da ga jesam upoznao. Da li bih, to nikada neću saznati, ali siguran sam da bi on i hrišćanski i ljudski želio da se sačuva svaki čovjek, pa tako i svaki drugi đede da se što duže igra sa svojim unučicama ili unucima, ili jednostavno da dočeka njegove godine.
Korona od koje je i sam stradao je odveć u galopu, i siguran sam da bi neke stvari i on drugačije napravio.
Nažalost, ni to nećemo saznati.
Bio bih licemjer kada bih prećutao jednu činjenicu.
Bez obzira na klizavu akciju, da se sopstveni autoritet stavi na probu, ipak sam želio čuti javni apel profesora Zdravka, poziv da se poštuje čuvena sintagma #distancarukemaska jer to nije izum DPS-a, ili urota protiv vjerujućih, već zvanični stav i molba i mnogo većih instanci od Milutina. Ako baš sve instance, pa i Njemačke, na koje se profesor Zdravko često poziva kao uzorne, dovedemo u pitanje, ni Bog, ni Sveti Petar nam neće pomoći, a ni kolege naučnici, čijem krugu profesor Zdravko, još uvijek pripada.
Kad je narod u pitanju, možemo govoriti o kolektivnom osjećaju, svijesti i kolektivnoj odgovornosti, ali ona je onda, kako kažu, svačija i ničija. Pojedinačna je ona koja govori primjerom. Danas taj primjer nisam vidio kod (budućeg) premijera, naprotiv i nažalost.
