Odupri se

Piše: Omer Šarkić za PCNEN

Juče mi na fejsbuku izađe uspomena od prije dvije godine na kojoj je bila fotografija sa prepunog Trga (ne)zavisnosti sa protesta „Odupri se“, uz propratni, kratak tekst, objavljen tada. Citiraću ga: „Bez zastava, bez nacionalnih i vjerskih obelježja, bez ijednog incidenta. Mirno, dostojanstveno, složno, uz najzad dobro ozvučenje i uvijek dobru muziku. Sa puno nade, pozitivnom energijom, najzad srećom i osmijehom na licima građana. Uz sve amaterske greške koje smo pravili i napravii – jer jesmo amateri.”

• 

Fejsbuk me podsjeti na navedenu objavu upravo poslije oslobađajuće presude lažnog suda i sudija za glavnog aktera afere “Koverta”, Slavoljuba Miga Stijepovića, kojeg je Viši sud oslobodio odgovornosti uprskos snimku i nepobitnim dokazima koje je sva domaća i međunarodna javnost mogla da vidi. “Patriote”, koje i dalje, očigledno je, komanduju lažnim sudstvom i tužilaštvom, su na taj način najbolje pokazale svoj patriotizam i iskrenost svoje “borbe za državu”. Objava i fotografije me podsjetiše i na to šta smo imali onda – za vrijeme protesta, šta imamo sad.

A imali smo prvi put u novijoj istoriji Crne Gore velike proteste bez ijednog, makar i najmanjeg incidenta, građane bez zastava, nacionalnih i vjerskih obelježja, svih nacija i političkih uvjerenja, ujedinjene i složne u borbi protiv opšte korupcije, lažnog sudstva i tužilaštva, lažnih izbora.

Na jednoj strani su bili građani, na drugoj vlast – i opozicija, to jest onaj njen glavni dio. I jednima i drugima je podjednako smetalo što na protestima nema patriotizma izraženog kroz mahanje zastavama, kojima “elite” mame pomamljeno krdo kao toreador bika u areni. I jedni i drugi su se našli ugroženim zato što se sve nije odvijalo po njihovim decenijskim planovima podjela, mržnje, sukoba. Strah od uspjeha takvih protesta više je bio izražen kod DF-a nego samog DPS-a. Zato su na sve načine pokušali – i uspjeli, ujedinjeno, da ih ugase.

Građanska tj.”građanska” opozicije je svemu tome bila svjedok, sve je vidjela  i znala, ali niko nije htio niti smio da to javno kaže. “Sa njima nikad neće doći do promjene, sve miniraju, ali ulaziti u sukob sa njima je opasno i valjanje po najgorem blatu” – govorili bi nam.

Onda su  stvar u svoje ruke uzeli Crkva i mitropolit Amfilohije, svojih interesa radi – normalno. Čak i takav autoritet kakav je bio kontroverzni mitropolit Amfilohije, DF-u nije bio prepreka da pokuša minirati protestne litije – prisvajući ih, podmećući klipove Crkvi i samom mitropolitu. Međutim, Crkva i mitropolit su kao mudri politički igrači pacifikovali DF ubacajući Krivokapića kao svog trojanskog konja za nosioca njihove liste. Ostalo je istorija koju trenutno živimo.

Crkva je postala glavni politički faktor u Crnoj Gori, čiju moć najviše pokušava srušiti DF, a ne DPS ili muslimani, katolici i ateisti.

Tako smo dobili dvije sukobljenje krajnje desnice, kao sliku i priliku nove vlasti i političkih promjena u Crnoj Gori, u kojoj “umjerenija” većina navija za Krivokapićevsko-crkvenu desnicu, dok je partijski aparat, novac, inostrana pomoć  i beskurpuloznost na strani DF-a kao radikalne desnice. Zastave su ponovo razvijene kao nikad do sada, patriote na srpskoj i crnogorskoj strani  bajrače do ekstaze, a ekstaza za njih je pokazivanje i dokazivanje međusobne mržnje kao najvećeg oblika patriotizma i rodoljublja. Nacionalne manjine su potpuno eliminisane iz političko-društvenog života, marginalizovane i izopštene. Dritan Abazović sve više igra ulogu “poštenog Albanca” iz Miloševićevog vremena, a URA je postala sporedni igrač i nijemi posmatrač sukoba dvije prosrpske desnice oko prevlasti – u vlasti. Podjele su gore nego za vrijeme DPS-a. “Bitka za Nikšić” postaje upravo bitka – ne izbori, gdje glavnu riječ vode, na jednoj strani kriminalne strukture DPS-a, a na drugoj kriminalna politika DF-a koji ucjenjuje, kupuje i zastrašuje birače identično kao DPS. Svi to vide i znaju, ali, kao onomad, za vrijeme protesta “Odupri se”, o tome se mudro ćuti. Iz straha i radi političkih kalkulacija.

Toliko željne i tražene promjene svele su nam se na promociju srpstva, svetosavlja, pravoslavnog fundamentalizma i rehebalitaciju četničkog pokreta, dok stara vlast brani sekularizam i crnogorstvo najkorumpiranim i najomraženijim kadrovima iz svojih redova. Za građane željne mira, prava, pravde i pravih promjena tu jednostavno nema mjesta. Čekaju povoljan trenutak za novu masovnu emigraciju, dok obaramo evropske i svjetske rekorde po broju oboljelih i umrlih od kovida. Fundamentalistička Vlada jednostavno ne zna da se izbori sa epidemijom, mjere koje donosi su kontrodiktorne, a ni sama ih ne poštuje, demonstrirajući to javno.

Protesti ‘Odupri se’ bili su poslednja, istina utopijska nada za ovo društvo. Utopijska, jer sa postojećim političkim elitama napredak je prosto nemoguć, a partije trećeg puta jednostavno nema.

Ostaje nam da je čekamo kao Godoa ili da svi uzmemo razne zastave  i mašemo njima.

Ako je od kiča do krvi samo jedan korak, u našim uslovima, od napadnog mahanja i ljubljenja  zastava do mahanja oružjem – samo je pola koraka.

Izvor: pcnen.com