Kako je panker branio Crnu Goru

KolUMnična Borba
Piše: Ilija Gajević

Povod za ovo pisanije je skorašnji nastup poslanika-rokera Jola Vučurovića, u vezi sa izmjenom Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, kojom se predviđa da se i partnerima iz istopolne zajednice omoguće prava iz socijalne i dječje zaštite. Roker Jole tu vidi apokaliptičnu opasnost da se u skoroj budućnosti istopolnim zajednicama omogući usvajanje djece.

Nema nikakvog smisla obraćati se rokeru Jolu, predsjedniku Odbora za ljudska prava i slobode. Za njega je dovoljna jedna rečenica: “Ne brukaj se više i podnesi ostavku”! (Za sočne dodatke je zadužen kolega mu Banjo Radulović.) Ali roker Jole reče da govori u ime 133.267 građanki i građana Crne Gore, pa pomislih da možda ima smisla obratiti se njima.

Roker Jole reče da je pred nama najvažnija granica, a to su – djeca.

Čudno ova riječ zazvoni u parlamentarnoj sali. Rijetko se kad djeca pominju u Skupštini (osim skorašnjih ispraznih rasprava o uvođenju dječjeg dodatka). Mladi nikako. Da vidite koliko je pasusa posvećeno djeci i mladima u ključnim strateškim dokumentima, zapitali biste se što su poslanici činjeli do sad da odbrane ovu “najvažniju granicu”.

Zašto ne reaguju na to što djeca dvije godine nemaju efektivne školske časove? Zašto ne reaguju na to što institucije ne proizvode skoro nikakav kulturno-obrazovni sadržaj namijenjen djeci i mladima? Zašto ih zakonima ne obavežu na to?

Šta rade da utiču na to da spriječe bujanje narkomanije, alkoholizma i ostalih bolesti zavisnosti među mladima?

Zašto ne reaguju na povećano vršnjačko nasilje među učenicama i učenicima? Prepoznaje li iko od njih nove i podmukle oblike nasilja među mladima i je li upoznat s njima?

A nije da im je izvor informacija daleko. Mogao bi roker Jole da priupitne svoju suprugu, rukopoloženu za direktoricu podgoričke Gimnazije, kako nam rastu djeca. Mogao bi da je pita zašto se bavila prebacivanjem školske Instagram stranice na ćirilicu, a ne sistemskim problemima u svojoj školi? I zašto cenzuriše svoje učenike dok joj profesori samoinicijativno mole nezavisne organizacije koje rade sa mladima da im pomažu u pedagoškom poslu, kako znaju i umiju, jer je situacija neizdrživa.

Zaprijeti nam roker pusti i bijelom kugom. Dobro jutro, poslaniče. Bijela kuga je već stigla. Ali ne zbog istopolnih zajednica. Nego zbog sistemskog urušavanja političkog, ekonomskog i socijalnog ambijenta da se uopšte i pomisli na djecu. I taj rad uspješno nastavljate. Tako da smo “biološko i moralno uništenje i propadanje ovog naroda” proizveli kolektivno. A vi ste nas u tome vodili. Istopolne zajednice nam nisu pomagale u tome.

Reče nam roker Jole i to da su na snazi neka “nova tumačenja porodice”, a da će tradicionalne vrijednosti potpuno nestati. To o čemu roker Jole drnda, dragih 133.267 građanki i građana, na terenu ne postoji. I to znamo dobro i vi i ja. A ako ne znate ili se pravite da ne znate, vjerujte mom, iako ne pretjerano dugačkom, intenzivnom radu sa djecom i mladima. Obiđite crnogorske škole po selima. Poslušajte novu garnituru direktora koja djecu poziva da ostanu u seoskom raju među svojim tradicionalnim porodicama. Direktoricu koja se nije ni potrudila da sazna da u svojoj nevelikoj školi sa samo devetoro djece nijedno ne živi u “tradicionalnoj porodici”. I razlozi raspada te vajne tradicije nisu istopolne zajednice nego siromaštvo, nekultura i alkoholizam.

Mi moramo da se suočimo sa činjenicom da nas tek čekaju generacije i generacije djece iz razorenih porodica, a ne da pričamo bajke. Razvodi (i to da ne pominjem da je to nekad daleko najzdravije rješenje za dijete), rastavljanje od jednog roditelja zbog rada u inostranstvu, zapostavljenost, zatvorenost, rast nasilja, rast anksioznosti i problema sa mentalnim zdravljem. Šta radite, poslanici, da pripremite sistem na to? Da date pedagozima, učiteljima i nastavnicima neke alatke u ruke pomoću kojih će moći da obavljaju svoj posao?

I na kraju da se vratim na tačku od koje je sve krenulo. Budite iskreni. Koliko će se istopolnih brakova u ovakvom ambijentu sklopiti? Koliko će njih poželjeti da usvoji dijete? Koliko njih će pokrenuti dugotrajan i iscrpljujući proces usvajanja? Koliko njih će na kraju zaista usvojiti? Svi znamo da je riječ o svega nekolicini parova. I da li iko sumnja da će ljudi koji su spremni na sve to radi djeteta biti, barem, pristojni roditelji? Ima li potrebe ponavljati da većina relevantnih naučnih studija u svijetu nije pronašla nikakvu bitnu razliku u razvoju djece koja su odrastala u istopolnim zajednicama i u “tradicionalnim” porodicama? Na kraju, zar vas nije stid da potežete argument da će djeca koja rastu u tim zajednicama biti izložena većem nasilju i izrugivanju? Koja je poenta pričati o posljedici, a da ne pomenemo uzrok?

A jedan od uzroka je primitivna svijest, koja prkosi logici, poziva se na izmišljene stvari i gura nas u mržnju zasnovanu na neznanju i strahu. Ona se manifestuje na svim nivoima, a u ovom primjeru je, recimo, utjelovljuje Jole Vučurović. Dugogodišnji opozicioni poslanik. Predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode. Suprug direktorice podgoričke Gimnazije. Bivši član DST-a. Roker u duši. Nikšićanin. Pomislio bi čovjek, kul lik. Kako bi se zajebao.

Izvor naslovne fotografije: Viber © Jovan Jole Vučurović

Tagged

3 thoughts on “Kako je panker branio Crnu Goru

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.