4 i po je ujutru, trljajući neispavane oči nakon još jedne burne večeri u hotelu Hayat, Milomir Marić se ustaje spreman za nove radne pobjede. Već u 5 i po gradskim autobusom stiže u sopstvenu firmu, otvara spisak kontakata, nasumično bira par udarnih i pomisli: „Sa čime ćemo danas da ih zajebavamo…” Ništa se ne prepušta slučaju. Ciklično smjenjivanje neuralgičnih tema svaki put izazove jednaku reakciju onih kojima je namijenjeno. Tako se govori o opoziciji u Srbiji, o situaciji u Crnoj Gori, o Kosovu, o trulom Zapadu i procvjetalom Istoku, o Dodiku i Šumskoj… U veoma moćnoj Marićevoj matrici targetira se određena skupina ljudi, nameće se pogodna agenda i time proizvodi zapanjujući rezultat: svi mrze i Happy i Marića i njegove goste, ali nekako misteriozno uvijek završe na naslovnim stranama i najvažnijim vijestima regionalnih medija.
I tako je jednog dana Marić odlučio da po sedamstoti put dovede Šešelja, po profesiji penzionisanog krmka, doduše ovoga puta telefonom. Minuti elitnog termina jutarnjeg programa tekli su u nečemu što će samo naivni i zlonamjerni nazvati uvredama. Jer nije problem u izrečenom, već u onom ko dopušta da bude uvrijeđen izrečenim. Zašto bi se cetinjanke uvrijedile na pomen kurvanja sa Italijanima, osim ako nije detektovana bolna istina? Zašto bi se poslanica uvrijedila na pomen sopstvenog promiskuiteta osim ako nije detektovana dugo čuvana tajna? Konačno, zašto bi se sve prethodno identifikovalo sa napadom na Crnu Goru osim ako nije detektovana kataklizmična boljka te zemlje koju ćemo kasnije iznijeti? Objašnjenja kako je to nedopustivo u eteru su sranje. To ne samo da je dopustivo, već je i poželjno. Poželjno da demaskira lažne liberale po profesiji.
Međutim, mnogo više od samog događaja zanimljivo je pogledati reakcije. Ovoga puta, kratko ćemo se osvrnuti na dvije.
Fantomsko tijelo poznato kao AEM, sastavljeno isključivo od suvih profesionalaca u esnafu, zabranilo je na šest mjeseci programe TV Happy. Kako reče jedan revnosni analitičar na društvenim mrežama, mora da će nakon tog perioda Šešelj propjevati operne arije, a Marić početi da priča o bontonu. Predsjednik AEM-a, izvjesno sumnjivo lice pod imenom Branko Bošković u pauzama između istraživanja gerontologije i uticaja sociologije Entoni Gidensa na razmnožavanje leptira u rejonu Krnje Jele, odlučio je da zabrani pojedine sadržaje sa TV Happy. Pod tim sadržajima valjda se misli na jutarnji program i emisiju Ćirilica. Postavlja se logično pitanje: što ako na primjer Marić odluči da u emisiju ‘Provodažija’ uvrsti redovnu rubriku ‘Cetinjske kurve’? Što ako u rijaliti šou ‘Parovi’ umjesto gledanja snimaka seksa počnu da puštaju dokaze o srpstvu Crnogoraca? Da li će i tada dr Branko Bošković (u Hrvatskoj poznat kao Valentino Bošković) reagovati zabranom reemitovanja određenih sadržaja? Ili će možda odlučiti da pogleda u sopstvenu wc šolju od medijske scene i shvati kako taj Happy možda i nije toliko loš.
Druga reakcija koja je zapanjila i najrevnosnije dolazi iz pera Božene Jelušić. Uglavnom, u njezinom tekstu nema ništa sporno osim što se lažno predstavlja titulom prof. Međutim, fascinantno je da se žena koja je u skorije vrijeme trpjela direktne uvrede poput ustaškinja, kurva iz Metkovića, oronula babetina, nađe uvrijeđena govorom dr Krmka iz Hrtkovaca. Zato što, oh my god, on promoviše mizoginiju i dopušta mu se govor mržnje bez sankcije. Da je bilo ko normalan doživio i stoti dio poniženja u prasadarniku zvanom parlament kao što je to doživjela B.J., povukao bi se uz sočnu psovku koja uključuje psa, majku i povezni glagol. Ali B.J. to nije uradila zato što je lažna i licemjerna borba za prava žena, nejači, životinja, sablasnih nevena i tajkunskih lumpenproletera mnogo egu prisnija nego li iskreno suočavanje sa sopstvenom nemoći.
Na kraju, zbog toga je Happy potreban Crnoj Gori. Da pokaže sve njene mane, identitetske falinke, iracionalnu slogu, racionalnu mržnju i vanvremenski zaostatak za civilizacijom. Zemlja lovćenskog tajnovidca, propalih kladioničara i biznismena sa rupom u džepu ne zaslužuje ni Marića ni Happy ni jutarnji program. Ona samo zaslužuje da ostane i vjerovatno ne opstane, kao ni narod što je sebi dopustio da se skrušeno uvrijedi pred ciljanim napadima Voje vojvode.
Dame i gospodo što ste se u najširem društvenom konsenzusu dogovorili da je najveći problem propale države jutarnji program susjedne propale države, imam za vas samo jednu poruku: jedite govna kao što su ih jeli vaši preci konjokradice i nepismeni burlikači!! Pa ko što uvati. A vi Voju i Milomira možete samo da uvatite za… koleno.
E viva Happy! E viva sloboda medija! E viva politička nekorektnost!