Uvod u Zdravinjove memoare

KolUMnična Borba
Piše: Dejan Pejović

(Upozorenje na spojler)

Pretraga na Goosle od 2008. do kraja 2010, kada je širom arapskog svijeta krenulo tzv. Proljeće, bila je baš siromašna na upit o građanskim i antirežimskim protestima u Podgorici, nakon 2006. Istina, mogao se naći uz malo muke prokosovskometohijski iz 2007, zatim više sporadičnih lokalnih protesta. Preciznije, Valdanos, 2008. i 2009, protest cetinjskih gimnazijalaca i krajem 2010. početak (višegodišnjih) protesta u Beranselu. Dakle, rezultati na Goosle u vezi sa građanskim protestima, naročito u Podgorici su bili baš loši, nikakvi.

Sjećam se da sam ronio bilo kakve slike, a onda pravio montaže, montirao hiljade građana u Podgorici. Takve montaže su mi služile za sajt bojkot.me 2008. i 2009, a kasnije 2010. za članke na javniservis.me alias odupri.se. Po mladalačkoj želji ili zamisli trebalo je to skromno, koliki je već bio domet pomenutih sajtova da trigeruje neke ljude na pobunu protiv DPS sistema, pa da ti ljudi trigeruju neke druge ljude, pa onda ti drugi, treće i tako dalje, pa onda svi zajedno da udarimo direktno na uzrok, a ne na posljedicu DPS mašinerije. Tako sam uglavnom vidio lokalne proteste, kao udar na posljedicu, iako sam ih tada želio zamišljati kao varnicu za Podgoricu, nekad, koja se jednom mora desiti.

2019, odnosno prije tačno tri godine, rezultati na Goosle na upit protesta u Crnoj Gori su bili nešto bolji, ali rezultati velikih protesta nisu bili dobri, pa sam ih iskulirao i prilikom pravljenja ovog header-a.

Imali smo proteste tzv. žute NVO MANS 2011, zatim smo imali DF proteste za pokradenog Lekiosa 2013, na koncu konca jeseni 2015. šatorske i suzave proteste DF-a.
2016. kreće suđenje vijeka i priča o nekim protestima koji se nisu desili i na kojima je praćkom trebao biti ubijen veliki vođa. I suzavi protesti 2015. i mučno suđenje započeto 2016. su trebali biti poruka, da svako ko se lati organizovanja antirežimskih protesta u Podgorici treba da zna da može završiti kao Jazavac ili Četnik pred sudom i da je to zaludna rabota.

Protest kao alat je bio prilično kontaminiran, ne samo od suzavca. Ipak, 2017. su bili protesti Majki sa troje i više djece uz podršku neformalnih grupa među kojima se izdvajala grupa “Za Nas”. Ne računam tu podršku partija, koji su vazda tu da se očešu o eventualnu masovnost. Cijenio bih proteste partija, ali za koje preuzimaju odgovornost. Bez toga je sve domen partijskog piljara, tj. PR-a i šićara. Elem, krajem 2018. DF pokušava nešto kao sa žutim prslucima po uzoru na Pariz, a za Medojevića. Doživjeli su loš odziv publike. Bio je to fijasko za taj kako su govorili najjači savez od svih saveza.

Takođe, od protesta protiv posljedice, konkretno sječe čempresa u dvorištu barske škole, pobunio se za lokalne prilike solidan broj ljudi. Sve u svemu u posmatranoj vremenskoj liniji bilo je većih protesta na prste jedne ruke.

Nakon koverte i bezidejne reakcije partija cijelog januara, 2019. zakazali smo šestoro nas, povezanih telefonom i srcem za građanske proteste, protest za drugi februar, ispred tužilaštva uz ideju da bude minimum četiri protesta. Na prvom smo ciljali 97 ljudi sa transparentima u obliku koverte na kojima piše “1000 eura”, na drugom 970 ljudi sa natpisom “100 eura”, na trećem 9700 sa po “10 eura” i na četvrtom 97000 po “1 euro”. Bilo je na kraju više od deset zaista masovnih protesta, ali nismo dosegli 97000. Kako se sve zbilo, biće u razradi memoara, ipak je ovo samo uvod. Svakako, kako god da je bilo, ostao je Milo, iako ne zadugo u punoj snazi.

Danas ima protesta na Goosle toliko da, što bi se u prenesenom značenju reklo, Crna Gora se umiriti ne može. I dalje. U međuvremenu smo imali velike, ogromne proteste Crkve, poznate kao litije i zatim izbore i pad režima, komitske proteste, suzavce na Cetinju, tzv. Belveder, a sada imamo neke vladine proteste, da se režim ne bi vratio iz opozicije. Tako nekako. Sve u svemu slika ne fali. U tom smislu, što se protesta tiče na Goosle, od luzera smo postali lideri u regionu.

Plot Twist ovog uvoda bi bio da sam od nepobrojanih bio na protest protiv smjene Radmile Vojvodić, a od pobrojanih na litijama, ali da sam baš ja Zdravinjo po milosti božjoj postao premijer Crne Gore.

Ipak, veća je božja igra, da ću prije ja otići sa vlasti od Mila, pardon, Milivoja Katnića alias Luka Kaznića, za čiju se ostavku nekakvi pokret “Odupri se” šest mjeseci okretao po Podgorici. Ova moja većina ga i dalje drži, a ja odoh. Vratiću se kroz “Evropu, sad” i pozdravite sve moje prijatelje i neprijatelje što bi rekao onaj kojeg nam nisu isporučili, a nismo ga mnogo ni tražili. Pardon, nijesmo.

Tagged

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.