Šverc duvana je klinički mrtav u Crnoj Gori, reče neki dan crnogorski premijer. Ovo “klinički” malo kvari radost ovoj vijesti, ako ćemo da cjepidlačimo: znamo da se ti klinički mrtvaci često volšebno brzo vraćaju u život. Jer Klinička smrt nije “prava” smrt. Moguće da je baš doktor premijer to htio da kaže. Ipak, prosječan slušalac je čuo: šverc duvana je Mrtav. Viva la muerte!
Naučio je brzo premijer da treba obećavati i izgovarati Nemoguće – osnovna zapovijest izdržljivih Vladalaca. Dodao je još premijer: Nije nikakva tajna da su od šverca imali korist pojedinci, a ne nikako država Crna Gora. Šokantno otkriće. Da čovjeka ostavi bez teksta. Nije, međutim, rekao čelnik Vlade – koji su to pojedinci, ili bar na koga (se) sumnja da se obogatio od šverca nikotinskih opijata? Možda su to neki među onim koji su mu omogućili da bude premijer? Oni se ne oglašavaju oko takvih banalnosti. Kao ni mediji naklonjeni podržiteljima Manjinske, naravno. Osjetljiviji su na neka druga pitanja. Na neke druge vrijednosti. Valja ispunjavati Poglavlja. Kao nevidljive ukrštene riječi koje se neće ispuniti nikad. Pravila nevidljivosti su takva.
Ipak, možda je Mefisto u detalju? Klinička slika društva u demografskom i ekonomskom odumiranju odavno je ispušena muštikla. Baš kao i priča o duvanskoj mafiji, sve je to – passé. Da nije, ni bismo i dalje bili u toj priči, trideset godina kasnije. Sa hordom onih koji su je pokrenuli, koji su i dalje u prvim ešalonima. Ali, idemo dalje, može Vlada. Sve Može.
Mada, i inače – trenutni trend je opšta neosjetljivost. Evrovizija ima jači piplmetar od Dnevnika. Takvog optimizma nije bilo još od otvaranja Milenijuma (misli se i na epohu i na podgorički Most). Možda je to za doktora premijera znak da smo na pravom putu. Često se čuje ta fraza da želimo da živimo u dosadnoj državi i da ne znamo ko nam je predsjednik. Odavno je ispunjena ta prva želja, zaista je dosadno. Odavno je sve – dosadno i strašno. Treba biti nekakav Marvelov junak pa ovdje pronaći nešto zanimljivo, bilo kakav sukob, bilo kakvu borbu Dobra i Zla…
Da bi bilo zanimljivo, moralo bi biti nekih većih kretanja u baruštini trideset godina ustajaloj. Ali, bara ko bara – uglavnom miruje. Povremeno mlaćenje veslom po mrtvoj i mutnoj vodi svakako nije neka velika zanimljivost.
Simbioza vlasti, poluvlasti i poluopozicije cvjeta. Svako u svom fahu, svako u svom strahu, da sačuva što više, a onom do sebe da sjutra preda što manje: simbioza, bolest grozna! Ne smije se, tako ova nepisana pravila igre kažu, ne smije se samo dirati u crkveno-popečiteljska prava i pojedinosti iz Duha svetog ugovora između crkve i države, o međusobnim odnosima crkveno-svjetovnih entiteta. Na to poziva i antifa-DPS-SDP-Crna Gora i njihovi glasnogovornici: deder taj ugovor na sunce!
Brašno, ulje i šećer su mantra za pred izbore, adut koji se vadi tek tu i tamo. Nakon još jednih izbora će se bolje znati ko će, od svih, da dobije više, a ko – nešto manje. Unaprijed se zna ko gubi sve.
To su te vrijednosti.
Mladi ljudi treba da su nosioci promjena, buntovnici ,,s razlogom”…
Mladost današnja je…oboljela od neznanja, neizljecivo.
Biti mlad, a ne biti revolucionaran suprotno je zakonima bilogije”, govorio je čileanski komunista Salvador Aljende.