Izvor: Shutterstock

Narodne balade

Camera obscura
Piše: Brano Koćalo

Jedan od opštih fenomena ovog vremena – iako ne nov, ali upodobljen situaciji – jeste fenomen Naroda. Neću se baviti osjetljivim, intimnim i dominatnim emocijama crnogorskog življa, segmentima ovog stanovništva koje se nacionalno “osjeća” ovako ili onako. Bavim se samo Fenomenima, za koje vjerujem da najbolje pokazuju cijelu sliku Stvarnosti u kojoj obitavamo. Fenomeni su uvijek iznad Narativa.

Sa štitom ili na njemu, rekli bi Spartanci, lakonski. Prvi, a drugi po jačini štit koji upotrebljavaju ovdašnji političari od zanata je – Ja, Narod. Prvi štit po jačini je naravno religija, kojoj je narod ovdje nešto kao zamjenica, najbliži rođak. Većinska religija ima svoju snagu – Nas je više, samim tim smo jači. Ali ni manjinska religija, u ovakvim zajednicama i pogodbenim odnosima, ima svoje adute – Nas podržava međunarodna javnost, mi smo Civilizacijska vrijednost bez koje ni vas ne bi bilo. Kako se god okrene, Moć je tu podijeljena u jednakoj razmjeri. Narod je opet zajednički imenitelj. Kojeg pokriva Narodna religija. Svakom svoj dres, zajednički jezik je periferna vrlina.

Prozoveš poslenika javne djelatnosti za zločin protiv Društva – on riternira Napadom na Narod. Nijesi napao njega kao osobu, napao si mu narod. Ako ga ujede pas na ulici – visoka vjerovatnoća, s obzirom na izgled naših ulica – nije Ujeden on, nego je pas, očigledno od pasmine neprijateljskog naroda – ujeo njegov Narod! Ako je osumnjičen za milionske malverzacije, ujeo si ga za srce, to jest, ujeo si mu narod! Tako će organizacija, partija kojoj osumnjičeni pripada iz glave tog Naroda, učiniti sve da zaštiti, ne njega, nego naravno, njegov narod.

Tako je ova misaona imenica postala neka vrsta Đavoljeg advokata, mehanizam koji najbolje djeluje. Šta god to bilo, to famozno javno mnjenje ima svoju težinu, tako je skrojeno i tako obrazovano. Uz pravilno doziranje Narodnih informacija, masa je tu da “saosjeća”, niko nije tu da misli svojom, pojedinačnom glavom, koju jedino ima.

Ova formula nikako da umre. Naprotiv, čini se da je sve efikasnija. Naravno, uzročno je povezana sa iznadprosječnim uslovima života političara koji je koriste, raznih fašista i antifašista koji se Nude u ime Naroda. Taj film Živka Nikolića, kao fenomen i kao priča, svjedoči da ova bolest ima vrlo staru genezu. Ne samo po sadržaju, već prije svega po biću ljudi koji ovdje žive, svih tih Narodovića, uhljeba i Vlasnika ovakvih uslova života. Kao i obično, koji god Ja Narod da vlada, Drugi Narod će se već snaći nekako – Nenarodni elementi su oni koji su u problemu.

Tagged

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *