Miško Đukić: Ovdje i Sada

Razgovor

13. julski intervju sa Miškom Đukićem | Razgovor vodio Nebojša Komnenić


JS: “Ko te donira taj te limitira”, tvoja je rečenica aktuelna u svakom momentu, po pitanju politike, medija, informisanja i šire. Kako u svijetlu toga, odnosno toj tami da čovjek, slobodan pojedinac, dobrih namjera, dođe do saznanja, njegova potreba dođe do izražaja?

MIŠKO: Nikako. Sklopljen je ugovor, nekada davno, ugovor u krvi. Ili u prevodu: mi vam dajemo vlast, vi sisate krv svojim građanima i prosleđujete je nama. Živjećete duže i bolje a umrijećete kao zadnji skot. To je taj ugovor sa njima kojima treba “ja”, a cijena je naša DNK.

JS: Približavaju nam se Izbori, ah kako to jadno zvuči, a ti si svjedok ali nikad saradnik u toj predstavi već trideset godina, u krug. Kako možemo izaći iz tog lažnog vira ucjena, manipulacija, korupcije i vidjeti nešto što se zove prepoznavanje i rješavanje stvarnih životnih pitanja?

MIŠKO: NIKAKO.
Krug je savršeni dokaz nase nesavršenosti. Najgorem soju ljudske prirode: psihopatama, data je mogućnost da preko ucjena, manipulacija i korupcija, uz vlast tehnokrata, glumataju političke strukture. Stvarna životna pitanja su planetarno ista a zapravo je samo jedno pitanje: “Kako spasiti svoju dušu iz njihovih ralja, jer nam je duša jedini link sa duhom i spas od kloniranih idiota koji se zovu Vlade?”

JS: Već dugo vremena kroz svoje objave, pisanja, istraživanja sugerišeš da na ovim prostorima nije sve nastalo prije sto, dvjesta ili trista godina i da naš korijen seže dalje, dublje, a i gore kosmički. “Naš” podrazumijeva sve stanovnike Crne Gore, da se neko ne osokoli slučajno. Ako bi to imalo odjeka onda bi mogli živjeti sada?

MIŠKO: Odjek ne postoji. Ono što imamo na sceni zove se pareidolija. To je psihološki fenomen razbijenih ličnosti koje u nasumičnom stimulansu prepoznaju neki smisleni stimulans. Žrtve takvog odjeka, dok je svijeta i vijeka, trpjeće hologramske projekcije njihovih umova koji im stvaraju mediji koje kontrolišu Vlade, koje, ponavljam, žive bez imalo nade za ono sto se zove SADA. Ali da bi živjeli ‘sada’, sa odjekom na ‘tada’ treba biti nova generacija. A koje su šanse nove generacije koja se rađa kao ejakulacija očeva i majki bez linka sa dušom i duhom.

JS: Jedna je stvar ovo što posmatramo zvanično, Vlada, Skupština, institucije, a drugo je ono paraleno što znamo ali ne dovoljno – mafija, UDBA, uticaji službi istok-zapad. Vrijeme prolazi, stasavaju nove generacije djece i omladine koja će sve manje biti svjesna tih stvari. Kako dalje sa teretom tog saznanja?

MIŠKO: Nikako!
I Vlada i Skupština su, zapravo, institucije mafije a UDBI je dato od strane istoka i zapada da bude kontrolor. Ono što se ne vidi – kontrolori su najkontrolisaniji. Zato oni mrze svaku slobodnu misao, ili svakog slobodnog pojedinca koji ih podsjeti na to da njihova smrt nije prolaz već kraj. Svi su oni samo ”okrečeni grobovi”, koji će na vrat nejake djece natovariti teret vlastite gluposti. Da bi se rodilo novo, staro mora da umre.

JS: Osvrni se na ovaj trenutak u vremenu bez, kako sam kažeš u jednoj emisiji, trivijalnih materijalističkih stvari.

MIŠKO: Ne bih se osvrtao na prošlost, jer se od strane korumpiranih idiota nazad ne vidi ništa. Ne bih gledao u budućnost jer tamo su ucjene i manipulacije koje zovu svojim sledbenicima i zato ću se osvrnuti jedino na ‘sada’.
‘Sada’ nije dio vremena. Ni prošlosti, ni sadašnjosti, bi budućnosti. Ovaj univerzum u kome živimo je kopija stvorena od arhonta-imitatora Božije kreacije. Čitav ovaj univerzim je rastavljen od stvarnosti ‘zidom od magle’, kako kažu Tolteci, ili onim sto je naslutio fizičar Michio Kaku, a on je rekao:
“Tahioni su hipotetske čestice, za koje se vjeruje da se kreću brže od svjetlosti, i navodno su sposobne odlijepiti kosmičku tvar ili vakuum izmedju čestica materije, te ih sve ostaviti bez uticaja okolnog svemira.”
Zaključak koji je donio Michio Kaku neka bude i zaključak ovog kratkog intervjua:
“Ljudska bića zaista žive u matrici, u matrici koja van svake sumnje stvorena pravilima neke inteligencije. Vjerujte mi, sve što danas nazivamo slučajnošću više neće imati smisla. Nad svim se nalazi univerzalna inteligencija”.

Ja vjerujem u nju, vjerujem u kosmičku muziku i vjerujem da Mozart nije slučajno napisao Adagio iz Sonate KV448.
Fizičari su ocjenili da ova muzika poboljšava stanje mnogih oboljelih. Ova civilizacija je bolesna ali Božanska muzika će je izliječiti.

Tagged

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *