Da je nova vlast brzo formirana i da je vukla prave poteze, DPS bi već bio na nekih dvadeset odsto, sa tendencijom daljeg slabljenja. Ovako, u nekoj smo poluanarhiji, DPS se stabilizovao umjesto da se raspe ili raspadne, a policija, sudstvo i tužilaštvo hiberniraju
MONITOR: Dok nastaje ovaj intervju čekamo novu Vladu, a još nisu poznata sva imena budućih ministara. Kako vidite proces formiranja Vlade, i političku scenu nakon izbora 30. avgusta?
ŠARKIĆ: Umjesto brze reakcije nove vlasti i brzog formiranja Vlade kako bi se iskoristila ogromna nada građana i demontirao grogirani DPS, pokazalo se da je nova vlast bila više iznenađena i zatečena svojom pobjedom od bivše vlasti. Ozbiljna opozicija, ako je ozbiljna i ako je istinski vjerovala u sebe, imala bi pripremljenih više varijanti u slučaju pobjede na izborima, okvirna imena ministara za sastav Vlade, zacrtan redosljed poteza… Poslije prvog, ad hok, ali veoma ohrabrujućeg dogovora lidera tri pobjedničke koalicije o principima djelovanja nove Vlade, nastupile su unutrašnje opstrukcije i neslaganja u koaliciji koja je osvojila najviše mandata, zatim posredovanje Crkve u političkim pregovorima, odustajanja od proklamovanih principa, niz zbunjujućih, neprimjerenih, duboko teokratskih i kontroverznih mandatarovih izjava, sve otvorenijih i brutalniji napada čelnih ljudi koalicije ZBCG na svog nosioca liste… Formiranje Vlade postalo je nalik trećerazrednoj seriji, a skoro tri mjeseca poslije izbora, evo čekamo da bude formirana, dok se nepovjerenje i razočarenje u novu vlast širi, a one prvobitne nade u sveopšti preporod i demontažu postojećeg sistema je sve manje.
MONITOR: Kako ocjenjujete argumentaciju predsjednika parlamenta za odlaganje sjednice za 2. decembar, na zahtjev bivše vlasti, da se datum ne bi poklopio sa Podgoričkom skupštinom?
ŠARKIĆ: Umjesto novog pristupa i součavanja sa gorućim problemima društva, nastavilo se sa starom praksom nacionalizma, nacionalnih i vjerskih podjela. One su čak veće nego u prethodnom periodu. Nijesam od onih koji bi za to optužili samo staru, već i novu vlast.
Ipak, gaf sa traženjem odlaganja zakazane sjednice zbog preklapanja sa spornim datumom je dio iz arsenala „patriotskih“ igara stare vlasti. Mislim da je predsjednik Skupštine pravilno postupio što je odložio sjednicu, da se novoj opoziciji ne bi davao argument da skreće priču na takve teme, a i zbog potrebe drugačijeg pristupa rješavanju problema i nalaženju kompromisa.
MONITOR: Da li je previše prošlosti trenutno na političkoj sceni, a premalo istinskog suočavanja sa njom?
ŠARKIĆ: Ovdje se uglavnom priča o prošlosti a malo misli na budućnost. Zato smo, pored ostalog, tu đe jesmo. Revidiraju se nepobitne istorijske činjenice, veličaju se kvislinški pokreti a narodnooslobodilački pokret, koji je izazvao istinsko divljenje širom svijeta se nipodoštava, pripisujući mu se nerijetko zločinački i nazadni karakter. Ratne zločince iz posljednih ratova većina u nacionalnim zajednicama i dalje slavi kao svoje heroje. Aktuleni političari su postali glavni istoričari, a pravih, nezavisnih i objektivnih istoričara skoro i da nemamo. Istinskog suočavanje sa prošlošću ne može biti bez nezavisnih institucija, istinski nezavisnih intelektualaca i naučnih radnika, bez vladavine prava i sprovedene lustracije.
MONITOR: Kako vidite činjenicu da u novoj vladi neće biti manjina, te da se mnoga imena dovode u vezu sa Crkvom?
ŠARKIĆ: Poražavajuće je da predlog ministara za sastav nove Vlade bude jednovjerski i praktično jednonacionalan, bez ijednog predstavnika manjina, čak i nacionalnih Crnogoraca. Uz dominantno crkvenu retoriku mandatara, te predloženih ministara koji su bar polovina u uskoj vezi sa Crkvom, mandatar radi ono što je radila bivša vlast, samo u obrnutom smjeru. Normalno da to izaziva revolt, nepovjerenje, kod mnogih čak i strah od namjera nove Vlade. Nju dio javnosti, i ja među njima, doživlja kao izvorište antisekularnih, a po nekim izjavama mandatara i vjersko- fundamentalističkih tendencija u društvu.
MONITOR: Vjerujete li da će nova vlada moći da realizuje što je obećala, s obzirom na to da nema podršku ni dominantnog dijela pobjedničke većine?
ŠARKIĆ: Poslije 30 godina lažne demokratije, lažnih i neslobodnih izbora, vladavine jedne partije – jednog ili par ljudi, potpuno zarobljenih institucija, organizovanog kriminala koji je izmakao kontroli, nova Vlada – sve da je idealna, suočila bi se sa morem teško rješivih problema. Vlada koja ima većinu u parlamentu od samo jednog mandata, koja nije napravila nužne iskorake da bude prihvaćena od mnogo veće većine – a tu prije svega mislim na manjine i dio građanski opredijeljene javnosti, sa mandatarom kojem su najveća opozicija lideri partija sa liste na čijem je čelu bio, teško da može uraditi mnogo. Uz katastrofalnu epidemiološku i ekonomsku situaciju, mislim da će već na jesen, ako ne čak na proljeće, Vlada biti na ispitu povjerenja. Nijesam optimista da će nova Vlada biti dugog vijeka, niti da će napraviti suštinske promjene.
MONITOR: Dok se čeka konačna primopredaja vlasti, prethodna vlast i dalje radi po dubini. Zapošljava svoje, a nečinjenjem i dalje doprinosi krizi. Kako to komentarišete?
ŠARKIĆ: Prošlu vlast znamo kakva je bila i što se moglo očekivati od nje. Ona koristi ovaj pravni, zakonodavni i sveopšti vakuum kako bi pokazala javnosti da je nova većina neposobna da vlada, i da je jedino ona, takva kakva je, garant bar neke sigurnosti i stabilnosti. Nova vast je to morala da zna, stoga da reaguje brže, sinhronizovanije, složnije. Nažalost, sporost u formiranju nove Vlade i očito nejedinstvo u novoj vladajućoj većini dozvolili su staroj vlasti da radi to što radi, pa i da pretrpava novim partijskim zapošljenjima ionako pretrpanu državnu upravu. No, vidimo, partijsko zapošljavanje „po dubini“ namjera je i nove vlasti.
MONITOR: Epidemiološka situacija je alarmantna, a prema ocjenama pojedinih epidemiologa, Crna Gora nema kontrolu nad kovidom. Koliko je za to odgovorna odlazeća vlast, a koliko neodgovornost građana, pa i dijela nove vlasti?
ŠARKIĆ: Čini mi se da je slabo ko svjestan u kakvoj epidemiološkoj i zdravstveno krizi se nalazimo. Kontrola nad širenjem virusa je skroz izgubljena, tzv. NKT je odavno izgubio autoritet i kredilitet, državne institucije – tu prije svega mislim na policiju i tužilaštvo, nijemo posmatraju kršenja zakona i zdravstvenih mjera. Odgovornost prethodne vlasti je nesporna i najveća, ali ona meni nije reper u bilo čemu, pa ni u tome. Umjesto da nova vlast na čelu sa mandatarom bude primjer građanima u drugačijem, odgovornom pristupu epidemiološkoj situaciji, ona se ponaša srednjovjekovno. Mandatar prisustvuje sahrani mitropolita među nekoliko hiljada ljudi: bez maske, distance, pričešćuje se iz zajedničke kašike, i na kraju javno kaže da ljudima koji vjeruju kovid ne može ništa! Posljedice vidimo, i tek ćemo ih vidjeti. Zdravstveni sistem je pred kolapsom, rekorderi smo po broju zaraženih, a ekonomije praktično više nemamo.
Građani se ponašaju kao i njihovi politički predstavnici, ili čak doktori iz KBC-a!
MONITOR: Kao aktivista građanskog pokreta Odupri se, koji je 2019. ogranizovao velike proteste i zahtijevao smjenu vlasti i fer izbore, kako vidite put kojim Crna Gora ide?
ŠARKIĆ: Moguće da ću biti subjektivan, ali mislim da su građanski protesti Odupri se bili možda posljednja šansa da se Crna Gora formira kao istinski građansko, napredno društvo, i da se podjele ostave iza nas. Za vrijeme protesta je vladala neka potpuno drugačija, pozitivna atmosfera i energija, bez ikakvih ekscesa, nacionalističkih ispada, trvenja. Osjetilo se, za naše prilike neubičajno jedinstvo građana, neka potpuno nova i drugačija energija i nada. Mislim da je to bila šansa i za DPS, da se kroz Vladu građanskog jedinstva izvrši mirna tranzicija vlasti, bez revanšizma prema bilo kome. Nažalost, ta prilika je propuštena zahvaljujući jednom dijelu opozicije, vladajućoj kliki i njenim kerberima, ali i indiferentnom odnosu međunarodne zajednice prema protestima, iako su se njegovi ciljevi poklapali sa preporukama iste te međunarodne zajednice, a to su: vladavina prava, borba protiv korupcije i kriminala, uslovi za fer i poštene izbore, smjenjivost vlasti.
DPS jeste najzad izgubio izbore, ali sam skeptičan da će doći do suštinskih reformi i da će društvo krenuti u pravom smjeru. Političkim elitima, pogotovu onim najdugotrajnijim i njihovim mentorima – kako u vlasti tako u opoziciji, očigledno ovakvo stanje odgovara, a nove snage su uglavnom populističke i nacionalističke. Uz sve to, Crkva koja je opravdano i u samoodbrani pokrenula velike proteste – litije, protiv spornog i kontroverznog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, postala je najznačajniji politički faktor u društvu i očigledno želi da zadrži tu poziciju.
MONITOR: Da li bi gubitak te šanse značio i mogući povratak DPS, i šta bi to onda značilo za Crnu Goru ?
ŠARKIĆ: Da je nova vlast brzo formirana i da je vukla prave poteze, skoro vjerujem da bi DPS već bio na nekih 20 odsto, sa tendencijom daljeg slabljenja. Sudstvo, tužilaštvo i policija bi se silom na sramotu, bar donekle uozbiljili, plašeći se konkretne i pojedinačne odgovornosti. Ovako, u nekoj smo poluanarhiji, DPS se stabilizovao umjesto da se raspe ili raspadne, a policija, sudstvo i tužilaštvo hiberniraju.
Smatram da DPS više ne može doći u poziciju da sam vrši vlast, ali će vjerovatno ostati pojedinačno najjača partija u parlamentu. U bliskoj budućnosti, poslije vanrednih parlamentarnih izbora, može doći do koalicija koje su do juče bile nezamislive.
Milena PEROVIĆ/Nezavisni nedjeljnik Monitor