Piše: Brano Mandić, pisac i novinar za Institut za medije Crne Gore

Nekad je čiko sa televizije saopštavao jednu istinu, i ako je istina bila ajmo u rat, svi su ga kao budale poslušali.
Danas se to naravno ne bi moglo desiti, znam da ste vi mladi prepredeni, nacrtali biste mu hitlerovske brčiće i mimovali budalu. Ipak, postoji jedna druga opasnost, da dok to radite, neki stvarni rat zaista postoji, samo vi toga niste svjesni.

Decembar, 2020 – Dragi maturante, i ti godinu mlađi, koji si tek uskočio u srednju stručnu spremu voljan da je svršiš u narednoj petoljetki – pozor!

Mladi čovječe, i čovječice, dužnost mi je da vam izdam par starozavjetnih upozorenja, pojasniću kako se istorija ponavlja a đavo opet šakačke dijeli jabuke. Dok držiš taj ajfon ili neku jeftiniju inačicu rečene sprave, imaj u vidu da je oko tebe pustoš osobene vrste – apokaliptični pejzaš kojeg bi bilo dobro da što prije postaneš svjestan.
To obilje koje ti se nudi i podaje, zapravo su krhotine svijeta u kome sam nekad davno rastao ozračen monolitom televizije, tek sa  prvim naznakama kompjutera, oličenim u komodoru 64 – guglaj ako te briga, a vjerovatno i nije. Jer nema se vremena, monolitno vrijeme je prošlo, bomba je bačena, informatička bomba ponijela je sve u tirinte i haštagove. Pod njenom pečurkom više nismo isti, mladi čitaoče, lebdimo kao pripite ćurke sve više uslovljeni androidnim nastavcima koji jašu naša čula i osjećaju umjesto nas.

Ali ajde da ja ne kukam kao neki starac i da jasno kažem kako je demokratizacija informatičkog prostora morala da se desi, i da ukalupljeni oblici medijskog izraza nisu davali bogznakakvu šansu da budeš slobodan. Naprotiv, nekad je čiko sa televizije saopštavao jednu istinu, i ako je istina bila ajmo u rat, svi su ga kao budale poslušali.
Danas se to naravno ne bi moglo desiti, znam da ste vi mladi prepredeni, nacrtali biste mu hitlerovske brčiće i mimovali budalu. Ipak, postoji jedna druga opasnost, da dok to radite, neki stvarni rat zaista postoji, samo vi toga niste svjesni. Možda, velim, sa svake bande upiru da jave uzbunu ali to do vas ne dopire jer su vam navike negdje daleko od brige i metafizike, u ružičastom svijetu softvera, filtera i ostalih silicijumskih opijata.
E zato, kažem, važno je filtrirati i urediti svoj maleni ekran, jer suočimo se, čist ekran je postao osnova života i mirnog sna, intimno mjesto od kojeg sve više zavisi sjutrašnji dan.

Kako bismo sad sve ovo izrazili jezikom kviza i algoritma? Živimo u dobu spiskova i tajmlajna, pa mu se nevoljno povinujem zato što hoću da me čuješ i razumiješ, mladi recepijentu. Prije nego što preletiš pogledom donju listinu, želim još samo da preporučim knjigu Informatička bomba, jednog mudrog francuza Pola Viriljoa, koji ti može pomoći svojim pitkim stilom da iskoristiš rezon u debati i impresioniraš simpatiju na času medijske pismenosti. Oh,wait… pa ti nemaš čas medijske pismenosti, prije će biti da ti se sprema vjeronauk (bog nek ti je u pomoći), ali to je već neka druga tema.

Dakle, evo ga, taksativno, kao na tviteru, kako to mlad um zapovijeda i ište, bez uvijanja i površinski, jedan kolovoz teza koje bi možda trebalo promisliti:

  • Svijet informacija je otišao u param parčad
  • Staromodni modeli su se okamenili i slomili
  • Stari oblici života su odumrli
  • Preživjele su medijske buba švabe, ili neki organizmi na koje se niko nije kladio. Pojavili su se mutanti, rijaliti programi i plaćeni sadržaj
  • Za razliku od atomske bombe, predio informatičke bombe nije pustoš, nego zasićeni razbuktani užas obilja u kome se dave mediji
  • Promijenio se čovjek, a kamoli novinar
  • U takvom alarmiranom stanju konzument medija mora da bude aktivan
  • Nema više garantovane plaćene istine koju dobijaš ušuškan u fotelji
  • Postoje oni koji imaju više novca, i spremni su da otkupe tvoju istinu, prilagode je svojim poslovnim interesima
  • Novinar, ali i čitalac-gledalac više nisu na putu traženje istine, nego traženja neistine i eliminisanja neistina i podvala
  • Sačuvati se od dezinformacija zapravo znači biti dobro informisan
  • Čitanje vijesti je kreativan proces koji zahtijeva temeljno obrazovanog i svjesnog čovjeka koji shvata da je medijska stvarnost konstrukt
  • Čitanje vijesti nije zabava. Ukoliko osjećaš hormon sreće kako nadire, znaj da si izašao iz informative
  • Stvarnost nije u medijima
  • Stvarnost je ono što mediji pokušavaju da fiksiraju u skladu sa tržišnom logikom
  • Stvarnost se rasula po komentarima i šerovima, notifikacijama i pi*karanjima, dakle u jednu kašu nevažnog propratnog medijskog polufabrikata
  • Čitaoci su postali pregledi, ili prikazi
  • Politička agenda pumpa novu nepismenost. Vladaju plaćeni sadržaji, bot-udarništvo, patetitka, stranački mimovi i bustovanja lošeg humora
  • Spas nije na Instagramu
  • Spas je u vremenu koje uložiš u samorazvoj putem dokazanih metoda učenja koji su zasnovani prije nego je informatička bomba bačena
  • Dragi čitaoče, da oprostiš, spas je u knjizi


Ovaj članak je dio projekata “Mediji za građane-građani za medije” I “Promovisanje medijske i informacijske pismenosti i jačanje nezavisnih medija na Zapadnom Balkanu“, koje Institut za medije sprovodi uz podršku Evropske unije I Britanske ambasade u Podgorici. Stavovi izrečeni u ovom tekstu isključiva su odgovornost Instituta za medije i autora i ni na koji način ne odražavaju stavove donatora projekta.

Izvor: mminstitute.org

Ostavite komentar