Bože, pomozi Crnoj Gori!

Objavio: 12 Marta, 2021KolUMnična Borba

Piše: Ratka Jovanović-Vukotić za ND Vijesti | TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE

Kud ta sreća da se Vlada razumije u obaveze prema živim novinarima koliko i prema umrlim teolozima… Da bi izbjegla pitanja o vlastitom doprinosu širenju korone podsticanjem građana da ni oni ne poštuju mjere, organizovala je konferenciju za ponižavanje novinara kakvo ne pamtim od Titovog doba

Prije samo tri mjeseca bila sam Načisto zadovoljna – ovaj mladi čovjek zaslužuje moje povjerenje. Rođen 1988. u Crnoj Gori, studirao na univerzitetima u Japanu, magistrirao u Francuskoj, govori pet jezika. Radio u Njujorku, Parizu i Tokiju, bio partner prestižnog fonda u Singapuru, posljednja poslovna adresa – Goldman Saks.

Nijesam bila jedina, prepunilo se te noći fb-sanduče porukama oduševljenja. Jedan prijatelj ponudio je nagradu onome ko uspije da ponovi gdje je sve učio i radio Milojko Spajić.

Nijesu me pokolebale čak ni ekspertske kritike načina na koji je obezbijedio novac za izbjegavanje državnog bankrota. Vjerovala sam mu i nakon nespretnog istrčavanja povodom gašenja Montenegro erlajnza, iako nije bilo jedino.

Dugo je bio van Crne Gore, ne poznaje ovdašnji mentalitet i nije vičan istupima u javnost, počinjala sam perčinanje s protivnicima učtivim riječima. Kad bi mi pukao film, nijesam ih birala…

* * *

Tri mjeseca kasnije ne bira ni on. Ni po istinitosti, ni po pristojnosti.

– Delegacija se ponašala u skladu sa epidemiološkim mjerama – tvitnuo je ministar Spajić na kritike upućene Vladinoj četvorki koja je prisustvovala sahrani umirovljenog episkopa Atanasija.

Nije istina i zbog toga Vam ništa više neću vjerovati, tvitnula bih ali ne umijem. Moram ovako, najprije zbog toga toga što je državna delegacija Crne Gore prekršila bar dvije mjere domaćina – države Bosne i Hercegovine.

Ako je zabranjeno okupljanje više od pedeset ljudi, a znalo se da jeste, onda skupu ne smije da se pridruži ni pedeset prvi, a kamoli dvjesta prvi, ma koliko bili ožalošćeni.

Snimci svjedoče i o tome da nije poštovana ni obaveza distance od dva metra.

I sve to ide na obraz gostiju, naravno da domaćini nijesu reagovali. Nemaju oni vlast bezočnu poput naše bivše, da rastjeruje pokajnice i hapsi nakon opijela…

– Broj prisutnih nijesmo mi mogli kontrolisati – pokušao je da opravda kršenje mjera ministar Spajić.

Nijesu, ali mogli su nešto drugo. Da uoči polaska iz Podgorice bar razmisle kako će se pored odra upokojenog episkopa, prije nego što stignu u Trebinje, već okupiti najmanje pedeset sveštenika i članova njegove rodbine. Ili da se, pri dolasku, samo osvrnu oko sebe i uživo vide ono što smo svi vidjeli na ekranu – ne pedeset, nego nekoliko stotina domicilnih Hercegovaca…

Čije je subjektivno pravo da isprate hercegovačkog episkopa preče od objektivnog prava strane države da izjavi saučešće…

* * *

– Volio bih kad bi zabrinutost pojedinaca zbog našeg odlaska na sahranu jednom od najvećih teologa bila zbog epidemioloških razloga – bio je ljudski neuviđavan i politički nekorektan ministar Spajić, i to najviše prema onima čiji su ga glasovi doveli na tu funkciju.

Ima među njima bar deset-dvadeset hiljada vjernika čija je odanost episkopu Atanasiju starija od ministra. Justinova četvorka stekla je poštovaoce u Crnoj Gori, na veliku radost jedne polovine i još veću žalost one druge, mnogo prije 1988. godine.

Da isprate jednog od njih, zabranila im je upravo Vlada u kojoj je i Milojko Spajić. I to pozivajući se na – epidemiološke razloge…

Da je Vladinoj četvorki stvarno bilo samo do poštovanja “jednog od najvećih teologa” otišla bi na sahranu još “jednog od najvećih teologa” iz Justinove četvorke, episkopa Artemija. Što se teoloških dometa tiče, bio je na cijeni i više od ovoga kojeg su ispratili…

Vlada je izabrana tek poslije njegove smrti? Jeste, i zbog toga nijesu mogli zvanično. Ali jesu onako neformalno, kao kandidati za ministre, da ispoštuju cijenjenog teologa.

Raščinjen je? Jeste, ali to nema veze sa teološkim ugledom na koji se ministar sad poziva. Niti sekularnu vladu u procjeni rečenog ugleda obavezuju interne odluke Svetog sinoda.

* * *

– Bojim se da je priroda napada drugačija: pojedincima smeta religioznost crnogorskog premijera ili članova Vlade, a ne smeta religioznost na primjer praktično svih američkih predsjednika, što je politika licemjerstva – dokusurio je ministar moju vjeru u njega.

Naravno da ne smeta ničija religioznost, to je stvar intime u koju se ne zalazi. Zbog toga, njeno javno nametanje mora da smeta svima. I u Crnoj Gori i u Sjedinjenim Američkim Državama.

Ne pratim revnosno istupe njihovih predsjednika, ali od Regana iz ’81. do recentnog Bajdena nikad nijesam čula da je ijedan u javnom obraćanju otišao dalje od uzrečice God Bless America. Ne pamtim ni da je bilo koji predsjednik SAD ikad precizirao preko koje se pomjesne crkve obraća svom bogu.

Za razliku od našeg premijera koji iz hramova SPC ima bar trista puta više slika nego sa pres konferencija. I pri svakom obraćanju javnosti bar deset puta naglasi ime samo jedne vjerske zajednice, od ukupno trideset i jedne do sada registrovane, u multivjerskoj državi čiji je premijer.

Nijesam vodila evidenciju, ali čini mi se da je od avgusta do danas naš premijer pomenuo Srpsku crkvu više puta nego svi njeni sveštenici u Crnoj Gori zajedno. Uključujući i mog omiljenog teologa Gojka Perovića.

* * *

Uh, odoh daleko duhovnim stazama i zamalo zaboravih kršenje svjetovnih mjera zbog kojih, uprkos sumnjama ministra Spajića, i pišem ovu kolumnu.

Tačno je da nošenje maske na otvorenom nije bilo obavezno na teritoriji BiH. Još je tačnije, međutim, da njeno skidanje zbog ljubljenja odra može imati posljedice po zdravlje svih s kojima se članovi delegacije sretnu po povratku u Crnu Goru.

Treba li, nakon smrti patrijarha i episkopa poslije sahrane mitropolita Amfilohija, objašnjavati epidemiološki rizik tog ljubljenja… A taj rizik je sitnica pri onome što mu je prethodilo.

Prekršene su još najmanje tri mjere, od kojih je prva donešena tri dana prije sahrane. Riječ je o zabrani ulaska iz Podgorice u Danilovgrad. Nijesu svraćali u grad? Znam, ali zabrana se i ne odnosi samo na uže gradsko jezgro, nego na cijelu danilovgradsku opštinu. Premijer i ministri kršili su je u produženom trajanju od Novog Sela do Pješivaca.

Prekršena je i mjera zabrane međugradskog saobraćaja vikendom. Niko, pa ni članovi Vlade, ne smije da putuje iz jednog grada u drugi od petka uveče do ponedjeljka ujutro. Premijer i ministri učinili su to u subotu, iako Vlada nije uključila sahranu u tolerisane izuzetke.

* * *

Nijesu Vladinim motornim vozilima “vršene djelatnosti bitne za promet robe, snabdijevanje i dostavu ljekova, hitnu medicinsku pomoć, komunalne djelatnosti, snabdijevanje gorivom i električnom energijom, prevoz zaposlenih…

Nijesu tim vozilima putovala ni “lica koja su boravila van mjesta boravka, odnosno prebivališta, radi povratka u to mjesto”…

Nijesu se njima prevozila ni “lica koja njeguju lica koja usljed bolesti, stanja ili posljedica povrede nijesu sposobna da samostalno obavljaju svakodnevne životne aktivnosti”…

Nijesu u tim vozilima bili ni “roditelji i djeca radi održavanja ličnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne žive, u skladu sa sudskom odlukom”…

Nažalost, u njima jesu bili oni koji građanima Crne Gore treba da budu uzori u poštovanju propisa: premijer Zdravko Krivokapić, ministar finansija Milojko Spajić, ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić i generalni sekretar Vlade Božo Milonjić.

Na još veću žalost, oni su svoju ličnu potrebu da se oproste od “jednog od najvećih teologa” zadovoljili o trošku preostalih šeststo i kusur hiljada vjerujućih i nevjerujućih građana.

* * *

Četvorka iz Vlade dozvolila je sebi da prekrši i treću mjeru, kojom je “zabranjeno službeno putovanje u inostranstvo svim državnim službenicima i namještenicima zaposlenim u državnim organima (…) osim u slučajevima kada je putovanje od državnog interesa”…

Nijesu oni ni službenici ni namještenici? U redu, ali zaposleni valjda jesu i država im jeste poslodavac. Sve i da tom državom upravljaju volonterski, imaju makar trunku odgovornosti više od građana u čije ime upravljaju…

Bili su članovi državne delegacije? Može im bit’, ali da sahrana bude državni interes ne biva osim kad se kopaju najviši domaći i strani državnici.

Ozbiljna država drži do protokola i ne šalje delegaciju po ličnim simpatijama svojih dužnosnika. Zato Vlada, osim objašnjenja za vlastito kršenje vlastitih zdravstvenih mjera, duguje odgovore na još tri pitanja…

Zbog čega je na sahranu penzionisanog episkopa Atanasija poslala delegaciju na najvišem nivou, a na sahranu aktivnog episkopa Milutina ni činovnika koji se bavi vjerskim pitanjima?

Na kom će nivou biti državna delegacija ako, ne dao bog, umre premijer neke susjedne zemlje? Da bude na istom nije prikladno po međunarodnom protokolu, a na višem ne može. Ukoliko Predsjednik države ne odluči da podigne taj nivo i kohabituje s Vladom bar dok traje pokajanje…

Hoće li državna delegacija sad morati da ide na sahranu svih episkopa, bog im zdravlja dao, ili samo onih za koje Vlada procijeni da su “jedni od najboljih teologa”…

P.S. Kud ta sreća da se Vlada razumije u obaveze prema živim novinarima koliko i prema umrlim teolozima… Da bi izbjegla pitanja o vlastitom doprinosu širenju korone podsticanjem građana da ni oni ne poštuju mjere, organizovala je konferenciju za ponižavanje novinara kakvo ne pamtim od Titovog doba. Nije ovo prvi bezobrazluk nove vlasti prema njima, a neće biti ni posljednji sve dok urednici konačno ne uzvrate praznim stranicama i zamračenim ekranom…

Izvor: vijesti.me

Ostavite komentar