Izvor: Pobjeda
Likovni projekti „Oh, neopisivo me podsjećaš na čovjeka kojeg sam nekad obožavao“ autora Dante Bua, „Meke forme“ Darka Vučkovića, „Svaki raj nije izgubljen“ zajednički prijedlog autora Lidije Delić i Ivana Šukovića, i „Guilty Knowledge“ Jelene Tomašević predstavljaće Crnu Goru na 59. Venecijanskom bijenalu umjetnosti, saopšteno je danas na konferenciji za novinare.
Na Javni poziv za prijedlog umjetničkih projekata za predstavljanje Crne Gore na Bijenalu pristiglo je 15 prijedloga, a nakon pregledanih kandidatura, kuratorka ovogodišnje prezentacije Natalija Vujošević selektovala je četiri projekta, koji će se u formi kolektivne izložbe naziva „Umijeće držanja za ruke“ predstaviti u crnogorskom paviljonu.
„Odabrani projekti na najbolji način ispunjavaju kriterijume propisane tekstom konkursa: od umetničkog kvaliteta, usklađenosti sa temom Bijenala, do tehničke izvodljivosti i racionalnosti pri realizaciji. Selektovani umjetnički radovi na različite načine, kroz prizmu intime i imaginacije promišljaju teme odnosa čovjeka i prostora, čovjeka i tehnologije, kao i budućnosti zajednice. Povezani u cjelinu, u međusobnom dijalogu, sa tačkama susreta i apsolutnog razlaza, odabrani radovi zajednički pripovijedaju priču o mogućim ishodima strijepnji i maštanja koje proizvodi nestabilna stvarnost”, saopšteno je iz Centra savremene umjetnosti Crne Gore.
Polazna tačka umjetničkog djelovanja Dante Buua je pripovijedanje neispričane priče o ljubavi i otporu neželjenih i nevoljenih kroz intimu i autobiografiju isprepletanu sa životima drugih. „Oh, neopisivo me podsjećaš na čovjeka kojeg sam nekad obožavao“ predstavlja seriju apstraktnih vezova koji nastaju u dugotrajnom procesu, u izolaciji, u koje autor upisuje različita emotivna stanja, stvarajući imaginarne svijetove koji nemaju oblike, početak niti kraj; to su nenamješteni kreveti izmišljenih života koje autor živi dok mu se realni život zabranjuje i osporava.
Zajednički projekat Lidije Delić i Ivana Šukovića „Svaki raj nije izgubljen“ preuzima naziv iz poezije Andre Bretona, vodi se nadrealističkim principom jukstapozicije predstava i snagom umjetničke imaginacije. Izdvojene teritorije (antropogene, administrativne, prirodne) se prikazuju kao mjesta – i privatna i kolektivna – utopija, kolonizacija i eksploatacija, egzotičnosti i velikih izuzetaka. Sugeriše se uzajamni odnos između geoloških i društvenih procesa, ali istovremeno ostavlja mogućnost da se određene „uskraćenosti” sadašnjosti postavljaju kao prednosti Budućnosti.
Umjetnička praksa Darka Vučkovića predstavlja intenzivnu i direktnu komunikaciju sa prirodom i zemljom. U dugotrajnom i eksperimentalnom postupku rada sa glinom, koristeći se često drevnim tehnikama izrade i izvodeći proces u prirodi (šumi ili na obali mora), nastaju skulpture gotovo organskih formi, koje djeluju kao da dolaze iz flore i faune nekog alternativnog univerzuma.
Serija instalacija „Guilty Knowledge“ Jelene Tomašević preuzima naslov iz pravne terminologije koja opisuje situaciju u kojoj je subjekt u saznanju postojanja nezakonite radnje, ali je svjesno ignoriše. Akcentujući vezu čovjeka sa tehnologijom, najmera ovih instalacija je da posmatrača podstakne na razmišljanje o njegovoj prolaznosti u odnosu na okolinu koju proizvodi, kao i onu u kojoj svi živimo. Radovi kreiraju atmosferu post-ljudskog svijeta ne kao viziju kraja, već kao moguću sugestiju nekog novog početka.
Izvor naslovne fotografije: Vijesti © Luka Zeković